POSEBNA PRILIKA

Od 01.01. 2017. do 31.03.2018. u Babybonus knjižici dm-a s korisnim popustima za trudnice pronađite i kupon za knjigu Mama zna najbolje (i tata)! Kupite u pola cijene hit knjigu u kojoj budući i sadašnji roditelji najmlađe djece mogu saznati sve o trudnoći, porođaju, njezi bebe, dojenju, dohrani, odvikavanju od pelena i svim ostalim top temama majki i očeva. Knjiga sadrži i prošireni popis potrepština za bebu čiji dio možete pročitati na blogu.

„Roditelji koji su mi se javljali, kao najveće vrijednosti knjige Mama zna najbolje (i tata) uvijek navode da se lako čita, da im pomaže u svakodnevnim izazovima s kojima se kao roditelji susreću i da je uz to zabavna,” istaknula je autorica Marina Knežević Barišić, majka djevojčice i dječaka.

Osim iskustva same autorice, knjiga donosi i više od 1000 savjeta 600 hrvatskih mama i tata. Roditelji iz svih dijelova Hrvatske odlučili su dio svojih iskustava podijeliti s drugim mamama i tatama kako bi im olakšali prve godine roditeljstva.

Cijenjena pedijatrica, dr. Marija Čatipović, recenzentica knjige preporučuje knjigu Mama zna najbolje (i tata): „Svaki roditelj prepoznat će se u ovoj knjizi i pronaći odgovore na svoje dileme. Sve su teme lijepo obrađene i sve će biti vrlo korisne čitateljima. Napisane su vrlo razumljivo i potkrijepljene činjenicama iz stvarnog života i iskustva, što smatram posebno vrijednim“.

Knjiga donosi i rezultate opširnog istraživanja u kojemu su sudjelovali brojni roditelji o zadovoljstvu rodilištima, medicinskim osobljem, trudničkim tegobama i dr.

Posebna vrijednost knjige je poglavlje namijenjeno budućim očevima u kojemu mogu pročitati kako izgleda kada tata prisustvuje porođaju, kako se povezati sa svojim djetetom i kako to izgleda kada je tata na roditeljskom dopustu, sve uz konkretne savjete očeva koji su sve to i sami prošli.

“Ovo je fantastična knjiga, puna informacija i savjeta, koja je kvalitetan vodič od prvog dana trudnoće pa do djetetovih prvih nekoliko godina života. Autorica je uspjela obuhvatiti svaki detalj, sve moguće situacije, koje nas mogu zanimati tijekom trudnoće, oko njege i brige za dijete i to na vrlo opušten i zanimljiv način. Iako sam već majka, kada bih opet ostala trudna ova knjiga bi mi bila od velike pomoći. Kao da je deset knjiga pretočeno u ovu jednu.”, rekla Maja Vučić, psihologinja i UNICEF-ova ambasadorica, također recenzentica knjige.

Novo, luksuzno izdanje hit knjige Mama zna najbolje (i tata)  idealan je poklon i dostupno je u svim većim knjižarama, a uz kupon iz DM-ove Babybonus knjižice za trudnice knjiga je dostupna u pola cijene!

Knjigu možete platiti pouzećem, uplatom na račun ili kreditnim karticama. Rok dostave je 2 do 7 dana.

Oglasi

Život na sjeveru

Oznake

Biti mama u Norveškoj, blog za mame, blog za mame i tate, blog za roditelje, Mama zna najbolje, Mame u svijetu, Norveška, Odgoj, Porod, Porođaj, Priča s poroda, Priče iz inozemstva, Prodiljna naknada Norveška, spavanje u kolicima, Trudnoća

Nordijske zemlje u mnogočemu se uzimaju za primjer u cijelom svijetu. Njihov obrazovni sustav je superioran, njihova djeca rano se osamostaljuju, prava radnika se poštuju, posao lako pronalazi. Prosječna plaća u Norveškoj je oko 26 tisuća kuna. Da, dobro ste pročitali. Prosječni Norvežanin zarađuje više od hrvatskog premijera i predsjednika. No nisu velike samo plaće nego i troškovi.

Za usporedbu, kruh između 20 i 30, litra mlijeka 25 kuna, kava stoji 30 kuna, a najam dvosobnog/trosobnog stana, ovisno o kvartu od 12 do 15 tisuća kuna, pa i više. Zanimljivo, kaže mi moja sugovornica Darja, pelene su valjda jedina stvar koja je u Norveškoj povoljnija. Sve to utječe na razlike i u drugim poljima života. Stavanger je treći po veličini Norveški grad, ujedno jedan od najskupljih gradova za život na svijetu, a dom je obitelji Holm. O tome kako izgleda život roditelja i djece u Norveškoj, razgovarala sam s Darjom Holm, mamom dvojice dječaka, koja sa suprugom i djecom živi upravo u Stavangeru.

Pretpostavljam da se već u trudnoći mogu primijetiti razlike između Hrvatske i Norveške. Kako izgleda liječnička briga o trudnici u Norveškoj?

Poprilično je drugačija od one u Hrvatskoj. Kad žena sazna da je trudna, prvo se javi svom liječniku opće prakse. Prvi „pregled“ je obično sa cca 8 – 9 tjedana i sastoji se od popunjavanja formulara (list papira u više kopija koji se nosi na svaki pregled, ekvivalent trudničkoj knjižici koja ovdje ne postoji) s općenitim pitanjima tipa datum zadnje mjesečnice, prijašnje trudnoće i način poroda, neki osobni podaci, vadi se krv radi određivanja krvne grupe, hemoglobina i testiranje na neke bolesti.

Ne znam kako je sad u Hrvatskoj, ali u Norveškoj se posjet liječniku plaća. U trudnoći žena ima pravo na besplatnu njegu. Iako moram priznati da mi to baš nije potpuno jasno, jer mi je u nekim slučajevima rečeno da je besplatno samo ono sto je direktno vezano za trudnoću, a u drugom slučaju da je besplatno sve. Pitala sam o tome svog liječnika opće prakse, jer što meni znači što recimo bronhitis nije tipična boljka za trudnoću, kad ja ne mogu dobiti neke lijekove koje bi mogla uzeti da nisam trudna, znači zato sto sam trudna neće me gledati kao da nisam – prema tome, po nekoj logici trebala bi imati besplatnu zdravstvenu skrb.

Zdravstveno osiguranje pokriva samo jedan ultrazvuk u trudnoći i on se radi između 18. I 20. Tjedna trudnoće. I to je sve. Nikakvih vaginalnih pregleda tijekom trudnoće nema, ukoliko ne postoje indikacije za isti.

Trudnoću u Norveškoj vode babice koje su visoko obrazovane. Njima se odlazi na redovne preglede koji se sastoje od mjerenja tlaka, kontrole urina i odgovaranju na sva pitanja koja imate. Obično se pokrije i neka tema, jednom je to porod, drugi put dojenje… Postoji opcija privatne babice koju treba platiti, ja sam se odlučila za tu opciju jer sam se htjela uvjeriti svaki mjesec da bebica dobro napreduje i da je sve u redu. Tako sam svakih mjesec dana imala ultrazvuk (uvijek preko trbuha), provjeru tlaka, urina, odgovore na sva pitanja koja me more, kako je trudnoća odmicala razgovore o porodu, opcijama, dojenju…

Ne znam iz osobnog iskustva, ali čula sam da se testovi na anomalije ovdje uopće ne rade. Navodno su zabranjeni, pa cure koje to žele, odlaze u inozemstvo. Obzirom da mi je donekle poznata procedura u Hrvatskoj, a preko Facebooka se družim sa puno cura iz Hrvatske, naravno da sam bila zabrinuta oko stvari koje se u Hrvatskoj provjeravaju, a ovdje ne. Ali eto, prošlo je sve u redu.

Odlučuju li se žene u Norveškoj za porođaj kod kuće? Kako to izgleda? Vi ste ipak odlučili roditi u bolnici. Zašto?

Poznajem osobno dvije cure koje su se odlučile za porod kod kuće, ali one nisu Norvežanke. Postoji velika internacionalna zajednica na Facebooku – mame u Stavangeru koje nisu Norvežanke. Ima ih iz svih krajeva svijeta. Jedna od te dvije cure je stvarno i rodila kod kuće, dok je drugu uhvatila panika kad je sve krenulo pa su ipak otišli u bolnicu.

Ja sam odlučila roditi u bolnici jer se tamo osjećam sigurnije. Za slučaj da, ne daj Bože, nešto pođe krivo, tim osoblja i sva aparatura su spremni. A krenulo je krivo, na oba moja porođaja. Prvi je bio iznimno dugačak i iscrpljujući. Moj prvi sin je rođen uz pomoć vakuuma, a drugi porod je prošao super, ali sam izgubila puno krvi i ostao je komadić posteljice u maternici pa sam dva sata nakon porođaja završila u općoj anesteziji na kiretaži. Plus, htjela sam epiduralnu. 😉

Opcija koju sam ja odabrala izgleda ovako. Nekoliko tjedana prije termina dobije se termin u bolnici gdje se riješi sva papirologija.

Tako da kad porod krene, ne treba ispunjavati nikakve papire. Postoje dva načina – prirodni i uz medicinske intervencije (tipa epiduralna). To su dva odvojena odjela. Kad porod krene, prvo se nazove i kaže da stižete. Kad dođete u bolnicu, smjeste vas u sobu u kojoj će se odvijati sve faze porođaja. Suprug ili bilo tko drugi smije prisustvovati cijelom događaju. Znači, od kad dođete u bolnicu, dok sa bebicom ne idete doma. Pratnja je u normalnoj odjeći. Ne mora imati nikakav tečaj. Uopće ne razumijem zašto bi suprug morao proći tečaj? Pa ne vodi on porođaj…

Odnos prema rodilji u bolnici je fenomenalan. Od trenutka kad stignete, vi ste najvažniji.

Porod vode babice. Dođu u sobu svako toliko da provjere kako napredujete. Ostatak vremena ste sami s partnerom. Smijete jesti, piti, šetati. Klistir nije obavezan, ali ja sam ga tražila oba puta.

Nitko vas ne brije, niti ne pokušava. Imate vlastitu kupaonicu u sklopu sobe. Me morate nositi ništa od doma, praktički sve što trebate imate u ormaru u sobi.

Svaki pregled vam se najavljuje, svaki put pitaju da li se slažete sa pregledom, ništa od lijekova se ne daje rutinski i za sve vas pitaju dopuštenje. Sve vam se objašnjava, odgovara se na svako vaše pitanje. Ako vam se vrišti, možete vrištati, nitko vas neće krivo gledati ili prigovarati zbog toga.

Nitko neće vikati na vas, biti grub ili davati neukusne komentare.

Od kad se bebica rodi, može biti sa vama u sobi 24/7. Ovisno o tome na koji način ste rodili i kako je išao sam porod, oporavljate se ili u hotelu koji je u sklopu bolnice, gdje ste sami (s partnerom uz nadoplatu) u sobi ili ako je bilo nekih komplikacija, smješteni ste u sobi sa 2 kreveta i ako je gužva, dobit ćete cimericu. Plahte, ručnici, nepropusne podloge, spavaćice i sve ostalo što je potrebno rodilji nalazi se u ormaru. Ništa ne morate donijeti. Možete zadržati svoju privatnost navlačenjem zavjesa oko svog kreveta. Babice su na raspolaganju 24/7. Posjete su dozvoljene cijeli dan. Jedete u kantini i hrana je dobra. Nakon tri dana, ako je sve u redu, idete doma. Nakon prvog poroda ostali smo sedam dana, jer je malac bio na intenzivnoj (infekcija), a nakon drugog ostali smo pet dana jer sam se ja dugo oporavljala. Ako je sve u redu i ako želite, bolnicu smijete napustiti već nekoliko sati nakon poroda.

Koliko oznosi porodiljna naknada u Norveškoj?

Može se izabrati između dvije opcije – da 49 tjedana primate punu plaću ili 59 tjedana 80 posto vašeg primanja.

Nakon porođaja u Hrvatskoj rodilju i bebu posjećuje patronažna sestra. Postoji li u Norveškoj institucionalna briga u babinjama i nakon toga?

Nakon prvog poroda nisam dobila kućni posjet,  sestra je bila bolesna. To mi je bilo čudno, jer sam u tom slučaju očekivala zamjenu. Nakon drugog poroda sam dobila kućni posjet. Jedan, tako da pretpostavljam da je to ovdje tako. Ženi se preporuča pregled šest do osam tjedana nakon porođaja, koji može obaviti i kod svog liječnika opće prakse.

U Norveškoj postoji nešto sto se zove barselgruppe. Ako ste išli na trudnički tečaj, uzeti su vaši podaci i nekoliko tjedana nakon rođenja vaše bebice dobijete poziv za grupne sastanke sa mamama i njihovim bebicama sa kojima ste slušali trudnički tečaj. To je stvarno jako lijepo, jer se svi skupa bolje upoznate. Obrađuju se mnoge teme, odgovara se na sva pitanja. Bude čovjeku lakše kad vidi da i druge žene prolaze kroz slične situacije, imaju iste probleme  i nedoumice, budu umorne i pod stresom.

Kako izgleda liječnička briga za djecu?

Ovdje su stvari malo drugačije sto se tiče zdravstvene njege novorođenčadi i male djece. Pedijatar kao takav nije uobičajen. Tu i tamo se nađe neki privatnik. Privatnici su jaaako skupi. Naravno, kad se radi o zdravlju naše dječice, ništa nije preskupo, ali najčešće stvarno nije potrebno. Liječnička skrb za djecu je besplatna, ali lijekovi se plaćaju.

Zdrava djeca na sistematske i cijepljenja odlaze u helsestasjon kojeg ima svaki veći kvart. Tamo se može bilo kad otići izmjeriti i izvagati bebu/dijete, a svaki dan u određenim satima mogu se dobiti i odgovori na sva pitanja koja vas muče. Većinom tamo rade medicinske sestre koje su posebno dodatno školovane za rad sa bebama/djecom, ali ima i doktora i specijalista.

Na zdravoj djeci koja lijepo napreduju ne rade se testovi, tipa vađenje krvi radi provjere željeza, sto se, kako čujem, ponekad radi u Hrvatskoj. Isto tako, ne idu sve bebe na obavezno snimanje kukova, već samo ako postoje indikacije. Inače, kukovi se pregledavaju dosta često, na svakom sistematskom. Čini mi se da je ovaj sa šest mjeseci bio naš treći sistematski.

Koliko je kvalitetna liječnička skrb za djecu?

Već sam spomenula da ovdje djeca kad su bolesna idu liječniku opće prakse. Tako naša cijela obitelj ima istog liječnika. Čula sam svakakva mišljenja, ali ja sam, osobno, jako zadovoljna našim liječnikom. Obzirom da sam odrasla u drugom podneblju, neke stvari su mi neobične, recimo da se ne rade „preventivni“ testovi iz krvi. Daleko od toga da će me moj liječnik odbiti, ali moram sama pitati ako hoću, jer to se ovdje inače jednostavno ne radi. Koliko čujem, postoji još jedna velika razlika – a to je prevlačenje kožice kod muških beba. Tu se to ne radi. Vjerojatno nikad neću zaboraviti svoj šok kad smo bili na ljetovanju u Hrvatskoj i malac se razbolio. Otišli smo kod doktora i bila je upala grla. Govori doktorica meni: „Mama, skinite mu pelenu“. Zbunjeno sam gledala čemu sad to, kad je problem u grlu? Prije nego sto sam se snašla, pokušava ona njemu prevući kožicu, on plače, a njena reakcija: „Ne brinite, ne boli to njega ništa, njemu je posao da plače.“ Eto. Od šoka nisam znala kako reagirati. Ali zato drugi put kad smo bili kod doktora, odmah sam napomenula neka ga ne diraju.

Eto, to ne mogu zamisliti da bi se u Norveškoj moglo dogoditi. Prvo, ja sam mama svome djetetu, a ne raznim doktorima i samo mi se dijete može obraćati s ‘mama’. Za ostale sam „gospođa Holm“. Drugo, nikome niti ne pada na pamet raditi nešto s mojim djetetom bez pitanja i bez mojeg odobrenja. Skrećem s pitanja, ali je slična tema – nakon prvog porođaja, kad sam zamolila da mi pokažu kako staviti dijete na dojku – svi, bez iznimke, pitali su me za dopuštenje da me dodirnu i pokažu mi.

Postoji li podrška zajednice kroz grupe za dojenje ili nešto slično tome?

Postoji podrška za dojenje, može se kontaktirati telefonom ili mailom, odgovaraju vrlo brzo i dobra su podrška. Međutim, meni je najviše pomoglo iskustvo drugih mama i Rodina grupa na Facebooku. I moja mama, koja iako nije uspjela dojiti (rekla bih zbog ondašnjeg stava i načina na kojeg se početak dojenja provodio), bila mi je moralna podrška, ali i podrška u svakom drugom obliku, jer je provela kod mene mjesec dana. Prvo dijete nisam uspjela dojiti, djelom zbog njegove nezainteresiranosti, a vjerojatno većim djelom zbog moje nespremnosti i neiskustva. Drugo dijete ima sedam mjeseci i izuzev nekoliko bočica na početku dok još nisam vjerovala u svoje tijelo, isključivo je dojena beba. Ali, on je tip bebe koji je na meni proveo svojih prvih šest tjedana, doslovno 24/7. Čak je i spavao na meni, sva spavanja, nisam ga mogla odložiti nigdje, niti na minutu, a nije bio presretan niti kad ga je netko drugi držao. Jako mi je drago da je to, izuzetno naporno, razdoblje iza nas.

Kada većina djece u Norveškoj kreće u jaslice/vrtić? Plaća li se boravak djece u jaslicama/vrtiću?

Većina djece u Norveškoj u jaslice kreće s oko godinu dana. Boravak u vrtiću se plaća. Postoje državni i privatni vrtići, cijena je ista, oko 2600 kuna. Dosta je teško dobiti vrtić i prijave za iduću godinu je potrebno poslati početkom godine. Postoji pravilo da se djetetu rođenom do 1.9. mora osigurati vrtić za sljedeću godinu. U prijavi se navodi nekoliko vrtića koji su vam prihvatljivi, i onda nam bude dodijeljen jedan od njih, s time da ako ima mjesta u vrtiću koji vam je bio prvi izbor, dobijete taj, a ako nema mjesta, gleda se drugi izbor.

Kako izgleda jedan dan u norveškom vrtiću? Imaju li djeca kuhane obroke?

Moje starije dijete ide u Waldorfski vrtić, pa ja mogu prenijeti osobno iskustvo sto se tiče tog vrtića. Koliko čujem od drugih mama,

klasični vrtići su nešto drugačiji. Kuhani obroci su bolna točka većine vrtića ovdje. U našem vrtiću bude kuhani obrok dva do tri puta na tjedan, no to nije niti blizu obroku u hrvatskim vrtićima. Recimo jedan obrok bude tjestenina (samo skuhana tjestenina, bez umaka, pa uz to poslužen npr. kukuruz iz konzerve i ananas… Drugi put je to povrtna juha, treći put domaća pizza…

Općenito nemam ništa lijepo za reći o prehrani u norveškim vrtićima…

Norvežanima je to prilično normalno rekla bih. Djeca uglavnom jedu sendviće, sirovo povrće i voće. Jedna velika razlika je to što djeca ovdje od samog početka nose užinu. Čak i u jaslice. Znači, u obavezne jutarnje aktivnosti spada i priprema užine.

Svaki dan je naglasak na nekoj aktivnosti, pa ponedjeljkom idu u šetnju na obližnje destinacije, ako je jako ružno vrijeme onda im naprave poligon unutra da se malo izdivljaju. 🙂 Neki drugi dan je recimo naglasak na pospremanju, treći dan peku peciva, četvrti je naglasak na razvoju jezika… Djeca, ovisno o dobi, sudjeluju i u pripremi hrane. Naš je vrtić jako malen, smješten u obiteljskoj kući na dva kata. Upravo nas je to i privuklo, taj osjećaj zajedništva. Imaju jednu tetu na četvero, petero djece. Svaki dan se ide van u dvorište gdje imaju igralište, pješčanik, ljuljačke, tobogan, tricikle, romobile… Ide se van bez obzira na vrijeme, čak i po kiši. Kiša je u Norveškoj jako uobičajena, pa kad ne bi izlazili van po kiši, ne bi jako dugo izlazili. 😀 Smatram da je to jako dobro – djeca nauče prihvatiti vrijeme takvo kakvo je već od najranije dobi. Naravno, prikladna odjeća je obvezna. Jedino najmlađa dječica ne idu van bas po jakoj kiši ili kad ima jako puno snijega.

Ne znam kako u drugim vrtićima, ali u našem jako poštuju individualnost svakog djeteta. Tako je, npr. moje starije dijete velika spavalica, pa je jedini iz starije grupe spavao još dodatnu godinu. Još jedna ogromna razlika od Hrvatske. Ovdje djeca idu u vrtić neovisno o tome imaju li pelenu ili ne. Znam da u Hrvatskoj u stariju grupu ne može dijete koje je u pelenama, ovdje uopće ne rade problem oko toga. Svi oni ostave pelenu, prije ili kasnije. Mi smo se kasno odvikavali, imao je 40 mjeseci i napokon je bio spreman (probala prije toga dva puta neuspješno). Tu je jedna zamjerka vrtiću. Oni ništa ne rade po pitanju odvikavanja od pelena dok ne postoje rezultati doma. Tako da sam ja njega ostavila dva tjedna doma pa smo vježbali. Skinuo se u tjedan dana, još tjedan dana je bilo čisto da steknemo sigurnost. Krenuo je opet u vrtić i imao nekoliko „nezgoda“, pa kad su se zaredale par dana za redom, dobila sam poruku iz vrtića da bi oni njemu vratili pelenu. Rekoh, nema šanse! Otišla sam na razgovor pa smo i to riješili na obostrano zadovoljstvo.

 

Mnogi će se začuditi da djeca u vrtiću, ali i kod kuće spavaju vani u kolicima čak i na vrlo niskim temperaturama. Je li to bolje za zdravlje ili su razlozi neki drugi?

Ovdje ima izreka – Det finnes ikke dårlig vær – bare dårlige klær. U prijevodu – Nema lošeg vremena, samo loše odjeće.

U većini vrtića djeca spavaju vani, u kolicima.

Prvo mi je to bilo čudno, ali sad mi je skroz normalno. Lijepo ih zabundaju, pa u kolica, zaštite mrežom i lijepo zamrače i klinci spavaju na svježem zraku.

To se tu jednostavno tako radi. Kao što se naši ljudi čude sto klinci ovdje spavaju vani, čude se i Norvežani kad im kažem da kod nas dječica spavaju unutra i da mnogi spavaju sve do godinu pred školu preko dana. Čak i kad su doma, ako postoje uvjeti za to, dnevna spavanja se često odvijaju vani u kolicima. Moje čuđenje i šok kad sam prvi put čula za to vjerojatno su isti kao i kod svakoga od vas, ali s vremenom sam se potpuno navikla na tu ideju, vidjela sam da to sasvim lijepo ide i i sama bih tako radila kad bi imala uvjete.

Ovdje se izlazi van čak i sa najmanjim bebama po svakom vremenu. Iako se klima mijenja pa su ljeta nešto ljepša i suša, ipak postoje duga razdoblja kiše i ružnog vremena, vlage, magle, hladnoće. Tempo života je brz, treba sa bebom na sistematski, treba kupiti ovo ili ono, a napokon, i zbog vlastitog psihičkog zdravlja dobro je izaći iz kuće.  😉 Dakle, djeca su ionako vani. Naravno, prikladno obučena i prikladno zaštićena od vremenskih uvjeta. Budu zabundani u zimskoj vreći u kolicima, tako da im samo lice viri van. 🙂

I još nešto za kolica – jako se dugo koriste, pa je totalno normalno vidjeti i trogodišnjake u kolicima. Sjećam se zgražanja nekolicine mama iz Hrvatske što vozim svojeg 3-godisnjaka u kolicima. Moje dijete nije bilo baš za hodanje, a kad negdje moraš stići na vrijeme, a nemaš auto, kolica su sasvim prihvatljiv način transporta.

Kakav je odnos u Norveškoj prema roditeljima i djeci kad je riječ o zaposlenju, ali i općenito?

Nitko neće biti diskriminiran zato sto ima dijete. Nećeš teže dobiti posao zato što imaš ili planiraš imati dijete i svakako nećeš dobiti otkaz ako zatrudniš. Zaposlenikova prava su jako važna i poštuju se. Možeš bez straha otići na bolovanje, bolovanje za dijete, porodiljni.

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

 

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Što je zaista drugačije s drugim djetetom?

Oznake

Babinje, Dojenje, Drip, Druga trudnoća, Izdajanje, Kako umiriti bebu, Mama zna najbolje, Odgoj, Porod, Porođaj, Prirodni porod, Priča s poroda, Što sve treba za bebu

Naš dječak postao je dio naše obitelji prije gotovo tri mjeseca. Za sada mogu reći da je s drugim zaista sve drugačije, opuštenije. Prvih par dana izgledalo mi je da će sve opet biti naporno i zahtjevno kao i prvi puta. Onda sam sama sebi rekla, stara izvoli se skulirati, to je tvoje dijete i izvoli se smiriti i napraviti što treba. Evo što je od deset stvari zaista drugačije:

1. Osim ako liječnici ne utvrde da je nužno, odbit ću drip, a ako ga ne budem mogla izbjeći, najozbiljnije razmišljam o epiduralnoj. Prvi porod sam se junačila i jedva rodila od iscrpljenosti nakon sati dripovskih trudova.

Drip sam uspješno odbila. Uz veliko negodovanje, prigovore i zaplašivanja od strane liječnika svoje drugo dijete rodila sam bez dripa, na svojim prirodnim hormonima. Moj dječak je bio pola kilograma teži od svoje seke, ali porod je bio neopisivo lakši. Moji prirodni trudovi bili su bolni, ali barem meni, mnogo podnošljiviji od dripovskih. Ponosna sam jer sam se uspjela u našem rodilištu izboriti za porod kakav sam željela.

 

2. Prihvatit ću svaku pomoć, posebno u vrijeme babinja. Čak ću je i sama tražiti! O da! Nema šanse da kao prvi puta preslagujem već složene bodije, jer ih je netko drugi složio drugačije od onoga kako sam ja zamislila. Da, stvarno sam ih ponovno slagala…

Ok, nisam baš sklona traženju pomoći, to mi nije u prirodi, nekako mi je uvijek neugodno inkomodirati ljude. Međutim, kad sam bila tri tjedna sama s malom bebom koja doji svakih dva sata i četverogodišnjakinjom koja ima bronhitis i dosadno joj je doma, pregrizla sam jezik i zamolila tetu da mi skuha ručak. Poruku sam napisala ujutro i stajala je u mobitelu cijeli dan jer sam se premišljala, a onda sam stisnula send i teta mi je donijela juhu, pohano, krumpire, salatu i skuhan ručak za još jedan dan. Hvala teti!

 

3. Neću peglati niti prvih mjesec dana dječju robicu, a posebno je neću prati odvojeno od naše i komplicirati si život. Baš sam prije par dana na televiziji čula da je jedan od razloga što danas ima tako puno alergija, to što se čovjek rađa u sterilnim uvjetima. Naime, naše je tijelo programirano za rađanje, rast i razvoj u svijetu koji vrvi mikroorganizmima, pa mu prevelika, a posebno preduga sterilizacija može naštetiti. Tako sam, odlučila pomoći djetetovom zdravlju i ne peglati ništa osim bodija i tetra pelena, a kasnije ni to! Živio život bez alergija! I peglanja! 😀

A peglanje? Dakle ne peglam NIŠTA, baš ništa, i znate što – dijete mi je živo, zdravo i veselo! Ima i prašine u dnevnom boravku, a ja ovo pišem i uspješno je ignoriram već danima….

 

4. Izdajat ću! Već sam rezervirala rabljenu električnu izdajalicu, jer s običnima nisam baš uspjevala izdojiti, a ručno mi je zbog problema s rukama prenaporno. Iako mi je već nekoliko prijateljica reklo da se ne gnjavim s izdajanjem, meni je važno da imam zalihu mlijeka kako bih ponekad mogla malo zbrisati, popiti u miru kavu, prolistati novine i napuniti baterije. S obzirom da živim u Zagrebu, a pješak sam u prometu, to bez zalihe mlijeka nije izvedivo.

Ovdje sam skroz zakazala. Izdojila sam, hm, jednom… Naime, moje cice izdajalicu baš ne ljube. Jedino ako bebac preskoči obrok mogu izdojiti pristojnu količinu mlijeka. Zato,kad sam trebala jednom do sad nekamo ići, kupili smo umjetno mlijeko u tetrapakiću i dali ga bebaču. Tako ćemo vjerojatno i ubuduće. Izdajam kad se vratim pa zamrzavam mlijeko i čuvam za kašice.

 

5. Bebu neću uspavljivati dojenjem. Sve je to divno i krasno na početku, ali kad se i za šest, sedam ili devet mjeseci noću budiš deset puta, pitaš se samo – je li moglo drugačije?! Eh, pa to planiram isprobati. Javim je li uspjelo!

Od prvog dana se trudim da ne zaspe na cici. Podojim, otpjevam molitvice i stavim u krevetić. Znao je gunđati po pola sata, ali naposlijetku zaspi. Gotovo dva mjeseca dojila sam svaka dva sata danju i noću, a onda je polako produljivao razmake. Nedavno je dvije noći za redom prvo buđenje bilo nakon šest sati sna. Tada sam odlučila da ako se idućih noći bude budio oko ponoći, nema cice, nego tata mazi. To traje nekih tjedan dana od kojih većinu noći tatina intervencija nije ni potrebna. Cendra ili plače desetak minuta i zaspi. Probudi se obično oko 4h. Sjetila sam se da mi je i curka par puta tako prespavala noć u istoj dobi, a onda se opet počela često buditi. Ja sam mislila da je gladna, a zapravo se budila iz navike…

 

6. Bebu nakon prvih šest tjedana neću smirivati dojenjem. Naime, uvjerena sam da je Ema imala grčeve jer sam joj gurala cicu u usta svaki put kad bi zacendrala. Ona nije mogla podrignuti, puno je bljuckala, jer je uvijek bila prekrcana mlijekom i mislim da joj je to jako, jako smetalo. Beba se može smiriti i maženjem, nošenjem, šuškanjem…

Ovo nije bilo potrebno niti tih prvih šest tjedana. Ionako je dojio svaka dva sata, a u međuvremenu smo se nosili, pjevali, nunali…

 

7. Čitat ću bebi od samog početka, a vjerujem da će i mnoge druge stvari doživjeti ranije, jer će imati velik poticaj od starije seke.

Baš od samog početka ne, jer malene bebe ionako trebaju samo cicu, blizinu roditelja i ljubav. Sad ima skoro tri mjeseca i dva puta smo čitali. Od toga mu je sad zanimljivije kad vježbamo, pjevamo i plešemo. Doći će vrijeme i za knjige.

 

8. Više ćemo šetati, biti mobilniji i u potpunosti iskoristiti period kad je hrana uvijek tu i spremna za konzumaciju!

Nažalost, od kad se on rodio skoro stalno pada kiša ili je promijenjivo vrijeme, šetamo se zato po kvartu i uživamo u našem vrtu.

9. Neću osjećati grižnju savjesti i misliti da oštećujem svoje dijete za cijeli život ako plače pet minuta dok operem zube i toalet. Djeca nisu baš tako osjetljiva.

Perem zube, idem na wc kad trebam ići, čak mi je i kosa u većini svježe oprana. Ne trčim na svaki kme, dajem mu priliku da se i sam smiri. Sjećam se, kad sam posegnula za čašom vode i slučajno zalila kompjutor, on je baš počeo plakati. Ja sam preokretala laptop da voda iscuri i govorila mu sad će mama, samo da spasim laptop… Dok sam ja spašavala komp on se sam smirio… Eto, nisam s prvim znala da se bebe mogu ponekad i same smiriti, dapače, nekad ih svojom intervencijom možemo samo dodatno razdražiti.

10. Vježbat ću čim budem mogla… hm, hm naravno i jesti manje slatkiša. 😀 Obećavam to sama sebi.

Hahahahaha M, da. Dječak ima 11 tjedana, a ja još dosta kila za skinuti. Odlučim ne jesti slatkiše i grickalice, pa za par dana počnem… Vježbanje? Pa za to se uvjeravam da bih bila počela da mi curka nije bila doma tri tjedna zbog bronhitisa. Ali vjerojatno ne bih… Treba raditi na snazi volje. 😀

 

Najteže je na početku. Nakon prva dva tjedna uhvatio me strašan umor i iscrpljenost je bila na vrhuncu. Maleni je dojio svaka dva sata (a i to sam puno rekla) i odlučila sam mu prije spavanja probati dati umjetno mlijeko u nadi da će barem malo dulje odspavati. Kupila bočicu, mlijeko, probali četiri večeri za redom – nula bodova, budio se jednako. I onda je muž pametno rekao da to nema smisla i da bolje da samo doji. I tako, smo nastavili samo dojiti, ali iskreno priznajem, da je dulje spavao na umjetnom mlijeku, vjerojatno bih mu ga nastavila davati. Ono što mi je nevjerojatno i čime sam samu sebe začudila je da sam uspjela prihvatiti da ću i noću dojiti svakih zapravo sat i pol i da sam uspjela u tome čak i uživati. Da, zbilja, jesam. Uvijek sam mislila da žene koje to kažu glume, ali evo i ja sam to doživjela. Uzela bih ga u naručje, dojila, mirisala njegovu kosicu. Ne vjerujem da ću ikad žaliti što se više ne budim svaka dva sata, ali ne mogu reći da mi je to bilo mučenje kako izgleda kad čovjek o tome razmišlja.

Zapravo, najveći izazov od svih je pomiriti zahtjeve malog dječaka i moje četverogodišnje djevojčice. To je ono što zahtjeva najviše snage, tolerancije, smirenosti i tonu živaca. O tome drugom prilikom, kad između svih zahtjeva nađem vremena za pisanje.

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

 

 

 

 

MAMA ZNA NAJBOLJE (I TATA) POPIS

Oznake

Popis, popis stvari za rodilište, Popis za mamu i bebu, popis za rodilište petrova, popis za rodilište rijeka, popis za rodilište sv. duh, popis za rodilište vinogradska, popis što treba za bebu, Što ponijeti u bolnicu, Što ponijeti u rodilište, Što ponijeti u torbi za bolnicu, Što sve treba za bebu

KOZMETIKA I NJEGA

Pelene (newborn veličina)

Vlažne maramice

Krema za njegu guze

Štapići za uši za bebe

Blazinice

Škarice sa tupim vrhovima

Sterilne gazice (za njegu pupka)

Tyrosur prašak (za njegu pupka)

Mala mrežica za pričvršćivanje gazica na pupku

Octenisept

Kadica za kupanje

ODJEĆA ZA BEBU

Body benkice – 5 vel. 56 i 5 veličine 62 (ako očekujete sitnu bebu kupite i veličinu 50)

Odjelca iz jednog komada – 3-5 komada vel. 56-62

Čarapice – 3 -5 pari

Štramplice – 2-3 komada

Hlačice – 2 komada

Majice – 3 komada

Pidžamica – dva komada

Skafander (samo ako bebu očekujete u najhladnijem dijelu godine)

Nekakva zgodna kombinacija za van

Podbradnjaci (babarini, slinčeki) koji su plastificirani odozdo (dobro će vam doći ako beba bude puno bljuckala)

TEKSTIL ZA BEBU

Vreća za spavanje (deblja ako čekate zimsku bebu ili tanka ako čekate ljetnu bebu)

Dva kompleta posteljine

Dvije dekice (ako je beba proljetno-ljetna neka dekice budu tanje, pamučne, a za vrijeme ljetnih žega možete u tu svrhu koristiti i obične tetra pelene)

Jastuk za lakše nošenje (za po doma, ne u automobilu)

Dva ručnika s trokutićem za glavicu

Dvije trljačice

15-ak tetra pelena

OSTALA OPREMA

Krevetić

Madrac

Kolica

Autosjedalica

Ležaljka za bebu (bez ovoga se može)

Nosiljka za nošenje bebe

Baby-gym

Mobil za kinderbet

ŠTO PONIJETI U TORBI ZA RODILIŠTE

Ulošci za poslije porođaja (Chicco)

5  paketa Vir 80 uložaka

cca 5 komada jednokratnih mrežastih gaćica

2-3 spavaćice

Tanji ogrtač

Dva ručnika

Sportski topić ili grudnjak za dojenje

Jastučići za doilje

Japanke

Papuče

Nekoliko čarapica

Maramice za dezinfekciju zahodske daske

Toaletni papir

Intimne vlažne maramice

Vlažni toaletni papir

Papirnate maramice

Voda

Grickalice ili nekakvi keksi

Kozmetika (gel za tuširanje, pasta, četkica za zube…)

Četka za kosu

Balzam za usne

Purelan mast za bradavice

ŠTO PRIPREMITI ZA IZLAZAK IZ BOLNICE

Za sebe pripremite nešto što vas neće stiskati, mekane pamučne tajice i neku tuniku, haljinu ili trenirku. Za bebu body-benkicu, i  ovisno o godišnjem dobu – toplo odjelce iz jednog komada, čarapice ili štramplice, kapicu, dekicu, dvije pelene, i autosjedalicu.

Nadam se da će vam ovaj popis koristiti. Detaljan popis svega što vam treba pronađite u knjizi Mama zna najbolje (i tata). U njoj možete pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje. Knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!
Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).