Rodilište: Sestre milosrdnice/Vinogradska, Zagreb
Trajanje porođaja: Od dolaska u rodilište: PAR DANA 😊
Ocjena rodilište 1/5: 5
Ocjena odjel babinjača 1/5: 5
Bio je 14.9. navečer. Moj zadnji radni dan, a slobodan petak kao prvi dan mog porodiljnog, preda mnom. Gledali smo tv i bila sam sretna, puna iščekivanja i planova za uređenje Davidove sobe. Termin je bio 12.10. Zaspali smo na kauču i negdje oko 11 se probudili i krenuli se premjestit u spavaću.
Otišla sam do kupaone i odjednom SPLASH! Kao u filmu, pukao mi je vodenjak i vode je bilo svugdje.
Isprva sam bila toliko zbunjena i u polusnu da nisam shvatila da je to to, ali kad sam vidjela da ta voda ne staje, probudila sam muža i sve ostale ukućane. Nimalo spremna na ovo, bez spremne torbe za rodilište, iskreno, bila sam u potpunoj panici. Prvo što mi je kroz glavu prošlo bilo je: ajme ne, pa ovo je prerano, što ako ne bude sve u redu?
Sljedeće što sam pomislila bilo je da ništa nije bilo spremno za Davidov dolazak, nit soba, nit robica, ništa, jer sve je čekalo porodiljni koji na kraju nisam ni imala. Takva zdrmana, otišla sam s mužem i mamom prema Vinogradskoj, uvjerena da ću večeras roditi.
No, nakon pregleda, odlučili su me ostaviti na „čuvanju“ jer nisam imala trudove, a imala sam dovoljno plodne vode. Htjeli su da pričekamo do 37. tjedna. Ja sam tada bila u 36. Ostala sam tu noć u bolnici i zaspala u suzama. Bilo me užasno strah i stalno sam se pitala jesam li nečim prouzročila prijevremeni porod. Iz vlastitog iskustva, sada vam mogu reći samo: nemojte si to raditi, jer za neke stvari nema objašnjenja i nećete ništa postići grizući se bezrazložno.
Svaki dan su mi mjerili temperaturu, ctg (otkucaje bebinog srca) i vadili krv jer u slučaju bilo kakve upale koju bi nalazi pokazali, morala bih odmah na porod. Bila sam u sobi s divnim curama i slušala njihove tužne priče. Neke su imale trudove u 24. tjednu trudnoće pa su bile na čuvanju, druge su rodile 2-3 mjeseca ranije pa su ležale u bolnici tjednima, izdajale se i obilazile svoje bebe u inkubatorima koje još uvijek nisu imale prilike zagrliti.
Bilo mi je to užasno teško slušati i divila sam se njihovoj snazi, a s druge strane sam bila zahvalna i svjesna da moja situacija i nije tako loša. 17.9. negdje oko 6 popodne dobila sam trudove. Dosta brzo su postali intenzivni, pa sam završila na pregledu. No, ono što je cijelu priču pogoršavalo bila je činjenica da sam dobila zatvor. To me boljelo više od samih trudova, a ni klistir mi nije pomogao. Nakon drugog pregleda negdje tijekom noći, u kojem se ustvrdilo da sam otvorena samo 2 cm, a trudovi nepravilni, shvatila sam da neću tako brzo u rađaonu.
Ta noć je stvarno bila gadna. Ja i još jedna cura smo hodale i zavijale po hodniku i čekale jutarnju vizitu. Noć je nekako prošla.
Ujutro je došla vizita, negdje oko 8h i glavna doktorica mi je rekla: „Danas je vaš sretan dan, postat ćete mama.“
To me smirilo i počela sam spremati svoje stvari k’o robot. Čak me nije više toliko ni boljelo. Neki placebo očito. Oko 9.45h sam ušla u rađaonu. Muž je bio sa mnom i to mi je toliko psihički značilo da ne znam kako bi bilo bez njega.
Stisnula sam mu ruku na svaki trud i odbrojavala trajanje, masirao me, špricao me po licu vodom, umirivao me, čak i nasmijavao (dok mi je još bilo do smijeha).
U jednom trenu su mi rekli da će mi dati drip, ja sam samo pitala kad će to početi djelovati, oni su rekli: „ubrzo“ i tako je i bilo. Iskreno, mislila sam da će to biti puno gore nego što je. Nije bilo bajno, ali je bilo podnošljivo. Vrijeme mi je jako brzo prolazilo. Tražila sam epiduralnu, ali mi je doktorica rekla da nećemo ni stići do nje jer sam dovoljno otvorena. Sad mi je drago da je nisam dobila.
No, moram reći da mi je uz mog muža, najviše pomogla primalja Blaženka koja me držala za ruku i govorila mi kako da dišem jer sam to od boli, zaboravila u nekoliko navrata. Bila je uz mene gotovo cijeli porod i zahvalna sam joj što je relativno kratko trajao (manje od 3 sata) i što nisam imala nijedan šav, a tog sam se najviše bojala.
Trudila sam se slušati sve što mi je rekla jer sam imala povjerenja i osjećala sam se psihički dobro i 18.9., gotovo mjesec dana prije roka, u 12.03 rodila sam zdravog i predivnog sina.
Taj trenutak se neda riječima opisati. Plakali smo, ja sam nekoliko puta u šoku pitala osoblje „je li sve u redu“ dok mi ga nisu stavili na prsa, a onda smo jednostavno plakali i grlili se zbog olakšanja i sreće.
Dani nakon nisu bili nimalo laki jer David još nije imao razvijen refleks sisanja pa sam se morala izdajati i „pokušavati“ ga dojiti jer nam to nikako nije išlo. U tome su mi puno pomogle dvije sestre koje su došle na svaki moj poziv (a bilo ih je puno) i trudile se zajedno sa mnom da ga nahranimo. Najviše me umirila jedna sestra koja mi je, očito vidjevši da sam izluđena time što ga ne mogu nahraniti svojim mlijekom rekla: „Sad je najbitnije da dijete nahranite. Manje je bitno čime. S vremenom ćete se snaći i sve će bit ok“. I bilo je ok. A moj je porod bio i više nego ok. Na kraju balade mogu reći da nije istina kad kažu da zaboravite bol, ali ona zaista prestane tog trena kad ugledate svoje dijete. Sretno!
Andrea
A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knjižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!
Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).
POSEBNA PRILIKA
U DM-ovom paketu za trudnice uz brojne druge popuste možete pronaći i kupon s kojim ostvarujete 50% popusta za knjigu Mama zna najbolje (i tata) u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe. Iskoristite priliku i kupite knjigu Mama zna najbolje (i tata) u internetskoj knjižari Planet Zoe u pola cijene! Knjigu možete platiti pouzećem, uplatom na račun ili kreditnim karticama. Rok dostave 2 do 7 dana.
Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Priča uz opis mora sadržavati i sljedeće:
Rodilište:
Trajanje porođaja:
Ocjena rodilište 1/5:
Ocjena odjel babinjača1/5:
Vaše ime ili nadimak kojim želite da potpišemo priču.
mamaznanajboljeitata 