Oznake

, , , , , , , , , ,

Woman Kissing the Top of a Baby's Head (3-6 Months)

Zaljubljeno gledate u malenu, mirisnu štrucu koju ste zajedno donijeli na svijet. Život je lijep. Vaš brak je savršen, ma sve je savršeno.

Često se čuje da djeca učvršćuju brak i to je vjerojatno točno na nekoj razini. Na svakodnevnoj, upravo djeca mogu biti najveći izazov za brak.

Piše se dojenju, grčevima, strijama, čak i o postporođajnoj depresiji. O odnosima para nakon dolaska prinove nikada nisam ništa pročitala. Umor, nespavanje i iscrpljenost živce čine tankima.

Ako je riječ o prvoj bebi, gdje se mama i tata navikavaju da su uopće roditelji onda se još moraju i kao par naučiti funkcionirati u novoj ulozi.

Neslaganja ponekad krenu još u trudnoći. trudnicaIako je Lanin dječak napunio godinu dana, ona i dalje ne može zaboraviti kako je suprug odbio biti uz nju na porođaju. „Kako on nije bio sa mnom jer se previše bojao i otvoreno je pokazivao da su mu vlastiti strah i gadljivost važniji od pružanja podrške nama su problemi počeli samim porodom. Često mu i sad u nekim svađama to znam spomenuti jer me užasno povrijedilo takvo ponašanje, pogotovo zato jer nećemo imati više djece i svjesna sam da neće imati priliku za popravak. Sad bi htio vratiti vrijeme, ali to se ne može.“ Kaže Lana.

Dok se žene kroz trudnoću većinom uspiju pripremiti emocionalno za novu ulogu, muškarcima nova situacija počinje djelovati realno tek kad se dijete rodi. Upravo to što se nalaze na različitim razinama prihvaćanja nove situacije često je izvor sukoba. Neki se muškarci doslovce uplaše.

Nove obveze, dijete koje ovisi o njima, mnoge brine i financijska strana, žena koja je umorna i drugačija nego prije bebe – pa se zatrpaju poslom, nikada ih nema. A žena se osjeća napuštena od svih.

Marija koja ima dvoje djece tvrdi da su djeca jako loše utjecala na odnose između nje i muža: „Sa prvim klincem se nije snašao baš nikako… Trebalo mu je jako dugo da prihvati ideju da ima dijete, ne bi ga praktički ni pogledao i to me boljelo. Apsolutno sve oko malog sam radila sama, i normalno, povezali smo se jako, našla sam utjehu u njemu, barem je on pokazivao da cijeni ono sto radim za njega.

White Pacifier and Baby Shower Invitation

Prestala sam biti žena, bila sam samo mama. I voljela sam biti korisna, moj je život dobio smisao. A muž i ja smo se strašno udaljili, on je valjda odjednom zaključio da u tom mama-sin odnosu nema mjesta za njega. Pa je izbivao iz kuće nakon posla, uzimao sve ponuđene sportske aktivnosti koje je mogao, pa je tako jedan dan igrao squash, drugi dan nogomet, treći dan nešto treće… A ja sam visila sama doma s malim. Bila sam u stranoj zemlji, nisam poznavala nikoga.“ Situacija se, kaže, s vremenom popravila i kada je došla druga beba, muž joj se bolje snašao. Ipak, i sada su se udaljili, a Marija kao najveći problem ističe nedostatak komunikacije:

„Ako mu se obratim dok gleda nešto na TV-u kaže da zar ne mogu pričekati reklame. Ako igra igricu na kompjuteru, neka pričekam 10 minuta… E pa dragi moj, život nije samo kad su reklame. Voljela bih da sam ipak malo važnija od reprize Dva i pol muškarca i igrice u kojoj je, eto, zbog mene, izgubio život.“

Neki muževi smatraju da su djeca i kuća samo ženina briga. Takvo iskustvo ima i Marija i to je kaže najviše frustrira: “Briga za dijete/djecu bi trebala biti podijeljena i zajednička. Ako ja sve radim i pokušavam zamijeniti i tatu jer je on psihički ili fizički odsutan, budem premorena i nemam snage još i za brak davati što treba. Ako nemam 20 minuta odmora od toga da sam mama, ako nemam vremena obrijati noge i namočiti stopala jer on ne može podnijeti da mu dijete plače 10 minuta dok me nema, to mene psihički iscrpi. Ako sve što imam dam djetetu, ne ostane mi ništa ni za mene niti za nas. Jer kad napokon imam 10 minuta, sve što zelim je – tišina i sve za što sam sposobna je – san.”.

Ivana je pak ponosna kako se muž snašao u ulozi tate. Brinuo se o bebi i njoj nakon porođaja carskim rezom i zahtjevnog oporavka. Ipak, smeta je što se ponekad ponaša kao da joj čini uslugu ako sudjeluje u kućanskim poslovima: „Npr. poslije večere pomete pod u kuhinji dok ja spremam dijete za spavanje (pranje, presvlačenje, vitamini, kreme, bla, bla) i redovito nariče iz kuhinje kako je on Pepeljuga i kako bih ja trebala pomesti.“ Takav njegov stav je nedavno, priča Ivana, eskalirao u veliku svađu nakon što ga je zamolila pomoć, a on prokomentirao da kako druge žene sve mogu, a ona eto ne može.

ljubavSanja svoj brak prije djeteta opisuje kao zaista idealan. Suprug i ona bili su uvjereni da će dolaskom bebice sve biti još ljepše, no to se nije dogodilo: „Da me ne shvatite krivo, naše dijete je nama sreća najveća, ali nema tog savršenstva koje može izdržati neprospavane noći i konstantno plakanje. Mužu i dan danas zamjeram jer nije bio sa mnom na porodu. Kada mi je doista bio najpotrebniji, razočarao me, jako me to povrijedilo i ni dan danas ne mogu preko toga prijeći. Tu je počelo, pa se nastavilo sa klasičnim problemima nakon dolaska bebe. Udaljili smo se, nježnosti su se prorijedile, razumijevanje je popustilo. Intimni život se promijenio, više nikada i neće biti kao prije. Svađe su češće i žešće. Nadam se da ćemo se naučiti bolje nositi sa problemima koji nas prate kroz odrastanje našeg jedinica.“.

Dok neke žene traže pomoć, druge će ponuđenu pomoć je odbiti, a mnoge to kasnije i zažaliti. Iako je Maji bilo teško nakon rođenja prvog djeteta, nije prihvaćala ponuđenu pomoć: „Zbog šavova mi je bilo teško stajati i hodati i muž je htio pomoći. Tu sam ja pogriješila jer sam ga isključila čak i iz banalnih stvari poput mijenjana pelena.“ A onda je prošla godina dana porodiljnog i ona se vratila na posao. I tu su krenuli problemi: „Muž je naviknuo i na skuhano i na pospremljeno i na dijete kojim se netko bavi te nije pokazao ni najmanju volju sudjelovati u nekim stvarima. Silom prilika sam dugo radila, od 9-17h. Došla bih doma, morala sam obaviti kupnju i kuhanje za drugi dan (ne za sebe, za muža koji bi taj dan bio slobodan), šetnju i parkić s djetetom, tuširanje djeteta i uspavljivanje. I na kraju sam još dobila porciju prigovora jer nije dovoljno čisto i jer nema ručka za drugi dan. Užas.“ Bilo je kaže razgovora i o razvodu. Kad je voda došla do grla, sjeli su i razgovarali i preraspodjelili obveze. Uskoro joj završava porodiljni s drugim djetetom i za to se već priprema: “Planirana kupovina jednom tjedno, skuhani obroci koji se mogu odmrznuti i podgrijati, veš koji ću vješati isključivo ja jer ga onda ne trebam peglati i tako. Vjerujem da će ovaj put biti nešto bolje. I on i ja radimo u smjenama i nekad je stvarno stresno kad ne znaš hoćeš li stići po dijete na vrijeme u vrtić.„. Drugim mamama savjetuje da uključe svoje muževe/dečke maksimalno u brigu o djetetu: „Nije važno jel’ vode djecu van u pidžami, u prljavoj majici, svijetlo plavoj majici koja nikako ne paše na zelene hlače. Djecu nemojte vezati uz sebe kao jedine osobe uz koje oni mogu preživjeti.“.

sleep-couple-baby-mother-nickelodeon-moms-ecards-someecards

Ana se nedavno vratila na posao. I suprug i ona još se navikavaju na to. Iskrilo je, no na vrijeme su odlučili sjesti, porazgovarati i vidjeti kako će voditi brigu o kućanstvu: „Ja sam ima koji tjedan sjela sa mužem i otvoreno rekla što sam trebala. I dala mu da složi plan koji će odgovarati i njemu i meni. I našli smo sredinu nekakvu. Držimo se svatko svog djela i mogu reći da mi je zbilja pao kamen sa srca. I popustio malo stres. Dalje ćemo vidjeti.“.

Zato razgovarajte. Recite na glas što vas muči. Vaš muž NE MOŽE čitati vaše misli. Muškarci nemaju tako osjetljive antene kao žene i većina ne razumije suptilne znakove. Zato se ne treba duriti u sebi i misliti kako bi on „morao“ znati kako ste umorni, trebate pomoć ili nešto deseto.

Kad je prvo dijete u pitanju, a često i kasnije, ponekad je teško prihvatiti da s djecom dolaze ozbiljnije obveze, da nema toliko spontanosti, uživanja u dvoje, posebno za one koji nemaju baka servis na raspolaganju. 1339804115893_6047123Ivana ističe da joj nedostaje upravo to vrijeme u dvoje, malo romantike, spontanosti: „Mi smo stvarno godinama guštali. Ljeti bi izlazili skoro svaki dan, na piće, na pizzu, na živu muziku (ne znamo plesati ni jedno ni drugo, ali to nas ne sprečava :-D), imenima se nikada nismo zvali, sve je ljubi, bubi, mici, maci… Moglo nam je biti da zimska nedjeljna popodneva provedemo uz vatricu iz kamina, bijelo vince i sir i trilogiju Povratka u budućnost. Ja sam imala dovoljno energije ostati peglati nakon što bi on otišao spavati navečer.  Znam da ćemo iz ovoga izaći još jači, ali eto… žao mi nas balavih, glupavih, veselih…“.

Doći će sve na svoje mjesto. S prvim djetetom je to najizraženije. Trebaju i muž i žena naučiti prijeći preko svojeg ega i prihvatiti dijete i činjenicu da će ono barem neko vrijeme biti prvo. Nije to lako.

S drugim je lakše jer čovjek zna kako će sve izgledati. Vjerujem i nadam se da se stvari mijenjaju u korist supružnika i braka kako djeca rastu. Jednostavno, to je takvo razdoblje u životu i treba to prihvatiti i s tim se nositi.

Iz vlastitog iskustva mogu reći bit ce bolje, bit će lakše, doći će opet vrijeme u kojemu će biti više vremena u dvoje. Do tada iskoristite svaku priliku da uhvatite koji trenutak nasamo, za razgovor koji ne uključuje pelene i kašice, za nježnosti, zagrljaj i poljubac prije spavanja.

I da, tražim tate dobrovoljce da vidimo što oni imaju za reći na temu odnosa sa svojim curama/suprugama od kad su postali roditelji. Ajmo, budite hrabri! 😀 Ne brinite, mijenjam imena na zahtjev. Javite mi se na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Hvala!

Marina

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjenaA ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!


Pridružite nam se i na Facebook stranici
 Mama zna najbolje(i tata).

Oglasi