Spavati kao beba?

Oznake

beba neće spavati, kako naučiti bebu da spava, kako naučiti bebu spavati, Kako umiriti bebu, kako uspavati bebu, koliko bebe trebaju sna, koliko bebe trebaju spavati preko dana, melita sretan san, Spavanje, sretan san

“Spavajte dok možete.” – Rečenica je to koju budući roditelji vrlo često čuju. Oni pak koji su nedavno postali roditelji najčešće je pitaju upravo kako novi član obitelji spava. Većina se beba u prvim tjednima često budi noći. Razlog je što su njihovi želučići maleni i jednostavno ne mogu unijeti dovoljno mlijeka da bi dulje spavali. Kako prolaze tjedni, mnoge bebe polako prepoznaju što je dan, što noć i počnu dulje spavati bez hranjenja noću. Pravo je pitanje mogu li roditelji sami što učiniti kako bi potaknuli svoju bebu da kvalitetnije i dulje spava bez prekida? O tome smo porazgovarali s Melitom, majkom dvojice dječaka od četiri i dvije godine, koja posljednjih godinu dana pomaže roditeljima i djeci da bolje spavaju kroz SretanSan.

1. Još dok roditelji tek očekuju bebu, okolina ih plaši nespavanjem. I zaista rijetke bebe spavaju dulje od nekoliko sati u komadu u prvim mjesecima. Mogu li roditelji što napraviti kako bi dijete čim prije počelo spavati dulje?

Da! Ukatko, važno je biti svjesan kojim postupcima potičemo njihovu samostalnost pri uspavljivanju odnosno utonuću u san, a kojima odmažemo. Većina beba loše spava jer doslovno ne zna zaspati ili je zaspala uz našu pomoć pa se probudi nakon kratkog vremena (pri prvoj fazi lakog sna) i ne zna zaspati ponovo, a još joj nije dovoljno sna. Mislim da je vrlo važno i prije rođenja bebe, educirati se o spavanju beba, baš kako se to „podrazumijeva“ za dojenje, higijenu i ostala važna područja brige oko djeteta…

2. Majke koje doje sigurno će reći da je teško izbjeći da beba zaspi na dojci?

Nije potrebno u potpunosti izbjeći da beba zaspi na dojci. Uostalnom, ne želimo ugroziti ljepotu dojenja i napraviti stres oko toga pogotovo prvih dana.

Ipak, bitno je razumijeti zašto to želimo postići odosno zašto odvajanje dojenja od uspavljivanja jest dobro za bebu. Ako smo uporni odnosno dosljedni, dijete će generalno uloviti ritam spavanja, hranjenja i budnosti pa će sve češće ostati budno nakon dojenja. Preporuka mamama je da si daju vremena. Prve dane se upoznajemo sa svojim djetetom i sa samim dojenjem, a i bebe ponekad zaista samo jedu i spavaju prvih dana. Ipak, dobro je od prvog dana gledati priliku kako ćemo nježno, ali odlučno pomoći našoj bebi da savlada vještinu utonuća  u san. Preporuča se biti što bliže rasporedu spavanje, dojenje, igranje, spavanje kako bi se smanjilo zaspavljivanje za vrijeme dojenja. Pomaže naučiti razliku između dojenja – hranjenja i dojenja- spavanja. Podrigivanje nakon obroka pomaže da se dijete razbudi, a nježno škakljanje pomaže da dijete ostane budno prije nego je završilo obrok.

3. Koliko bebe uopće trebaju spavati?

Puno! Male bebe većinu dana. Ukupan broj sati se znatno mijenja pogotovo u prvoj godini života (15, 20 sati od 24!).  Ono što je započetak vrlo zanimljivo je da bebe do 3 mjeseca mogu biti budne i zadovoljne 45 do 60 min u što je uključeno i dojenje. Čak i kraće ako je prethodno spavanje bilo prekratko. Dakle, ako dojenje traje 30 min, podrigivanje i presvlačenje 10 min, ostaje nam 5 min za igranje i odlazak na spavanje. Noć traje oko 8 sati … kasnije 10 do 12 sati …

4. Postoje mnoge teorije od tome kada bebe mogu prespavati noć, pa neke kažu da je to kad beba ima šest mjeseci, druge kad ima barem šest kilograma? Kada roditelji mogu realno očekivati da će se naspavati?

Iskreno, mislim da to nije važno. Važno je da beba može zaspati kad je umorna. Da po noći (nakon obroka) se može odmah vratiti na spavanje i da se broj buđenja po noći generalno smanjuje… Ako baš moram reći neki prosjek onda je to 12 tjedana za 8 do 10 sati neprekinutog sna. Prosjek je toliko različit da neke bebe tako spavaju još u rodilištu, a druge se i za npr. 5 mjeseci bude za jedan obrok. …

5. Kolika je važnost dnevnog spavanja?

Velika! Dnevno spavanje jednako je važno za bebe kao i noćno. Bebe trebaju puno dnevnog sna. Npr. s 4 mjeseca bebe često spavaju ukupno 5 sati po danu. Čak i ako dijete odlično spava po noći, ako na vrijeme ne ode na dnevno spavanje od tada na dalje bit će nezadovoljno. Dodatno, premalo sna po danu dovodi do premorenosti. Premorenom djetetu je puno teže zaspati…

6. Ipak, mnogi roditelji čija djeca ne spavaju dobro noću ukidaju popodnevni odmor jer misle da je on uzrok noćnim buđenjima. Ima li koristi od toga?

Većinom ne, jer premoreno dijete se puno teže umiri i zaspi. Čak i lošije spava po noći ako je premoreno zaspalo. Čini mi se da dijete ne možemo prerano staviti na spavanje, samo prekasno. Djeca prestaju spavati po danu između 3 i 6 godina odnosno kada im 11 do 12 sati noćnog sna postane dovoljno.

7. I sami ste iskusili brojna noćna buđenja s prvim djetetom. To vas je i inspirirao da se ozbiljnije pozabavite dječjim spavanjem. Spava li vaše drugo dijete bolje od brace?

Sada spavaju oboje dobro. 🙂 Ni sa drugim djetetom nije bilo sve idealno (ponekad je teško slušati vlastite preporuke :), ali kad usporedim njihovih prvih 8 mjeseci, drugo dijete je puno više spavalo i puno, puno manje plakalo od umora.

8. Što s djecom koja se bude noću i kad napune godinu ili čak dvije i više? Ima li za to lijeka?

Nikad nije kasno (ni prerano) da uvedemo dobre navike oko spavanja.

9. Što s djecom koja se probude usred noći i najradije bi se igrala?

Poručiti im rječima i postupcima „sad je vrijeme za spavanje“. Vratiti ih u krevet, ukloniti igračke, ugasiti svjetlo…  Naša reakcija bi trebala biti prije svega dosadna i uporna odnosno niti posebno negativna niti posebno pozitiva.

1. Do kad se obično bude djeca koja ne znaju sama usnuti? Ima li to kakvih posljedica po njih?

Kada djeca počnu spavati cijelu noć čak ako ih ne učimo da prospavaju noć? Nema precizne brojke… Neka djeca se bude po noći i sa 6 godina i traže pomoć rodititelja, mlijeko ili sl. Obično između prve i treće godine djeca „slučajno“ ili uz našu pomoć nauče prospavati noć.  Sjetila sam se se svoje omiljene usporedbe: Kada će dijete naučiti samo vezati cipele, ako im svaki put (kad smo s njima) mi zavežemo umjesto njih?

Posljedice? Nedostatak sna, znamo i po sebi, veže se uz loše raspoloženje, manjak snage, koncentracije, motivacije. Česta istraživanja povezuju nedostatak sna s hiperaktivnošću i problemima s pažnjom.  Neka djeca kad se probude, traže i kakao, čaj … ako i ne razmišljamo zubima pitam se što kaže želudac kad se ne može po noći odmoriti.

Usput, kod bebe često, bolji san znači manje želučanih grčeva i bolje napredovanje na težini (beba ne zaspi  za vrijeme hranjenja prije nego se zasitila).

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata) i sudjelujte lajkanjem posta u nagradnoj igri u kojoj vam poklanjamo jedno savjetovanje o dječjem snu za buduće roditelje i jedno savjetovanje za one roditelje koji već imaju bebicu.

A ako želite pročitati savjete o spavanju više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Mnogo savjeta za bolje spavanje kao i uslugama Sretnog sna saznajte na njihovoj stranici, a možete im se i pridružiti na Facebook stranici SretanSan.

Oglasi

Kako se u Vinogradskoj rodio Bruno :-)

Oznake

Porod, Porođaj, Prirodni porod, Prirodni porođaj, Priča s poroda, Rodilište Sestre milosrdnice, Rodlište Vinogradska, Što ponijeti u bolnicu

Rodilište: Sestre Milosrdnice (Vinogradska) Zagreb

Ocjena rodilišta: 5

Ocjena odjela babinjača: 5

Pošto nikada (kao i većina nas) nisam bila oduševljena hrvatskim zdravstvenim ustanovama sam dugo vremena razmišljala o tome da rodim u Brežicama (Slo). Susjede su mi naveliko pohvalile bolnicu te osoblje u Brežicama, te vele da se čak i lakše riješi papirologija. Ipak smo se odlučili na Vinogradsku nakon što su mi tamo na prvom pregledu nakon redovitih pregleda kod svog ginekologa dali termin za hospitalizaciju 24.1.2014 i to radi “trudničkog dijebetesa” koji mi je dijagnosticiran već u prvom mjesecu trudnoće te je takva praksa da se pacijentice s tom dijagnozom hospitalizira u 39 tjednu trudnoće radi indukcije poroda.

I došao je i taj petak, već sam razmišljala o tome da mi preko vikenda sigurno neće ništa raditi te da idem bezveze a još uz to sam se super osjećala, ali evo prvo mi je dijete ne želim ništa pogriješiti i evo me na trećem katu i prijavljujem se. Muž čeka pred vratima, obavi upis u prizemlju, veli sestra da se pozdravim s njim jer ću na pregled pa u sobu, isto napravim. Zatim sam se morala presvući, obukla sam spavačicu (velika greška, trebala sam trenirku ili nešto slično, uglavnom toplije), čekam na pregled, i čekam i čekam na tom hodniku, ispunjavam i potpisujem da pristajem na sve što će mi raditi, vrata prema stepeništu se otvaraju i zatvaraju svakih nekoliko sekundi, hladan zrak ulazi ja se polako smrzavam samo u spavačici, al ima nas dosta tamo i došla sam jedna od zadnjih jer mi se nikako nije žurilo na “hospitalizaciju”. Napokon dođem na red, beba velika 3.800 (tolika je bila i dva tjedna prije kod mog ginekologa), sve u redu, otvorena 1 prst (tj. kako su mi objasnili NIŠTA), toliko sam otvorena zadnjih nekoliko mjeseci. Vikend je, kako sam i mislila ne rade mi ništa, jedino sam drugu večer dobila ricinusovo ulje kako bi mi to možda potaklo porod, to uspijeva u jako malom broju pa tako nije niti kod mene. Iako mi je drago da prvo počinju sa uljem kao najblažim načinom indukcije kod mene nažalost nije ništa postigao osim što sam malo češće morala na WC.

Nakon nekoliko dana bez ikakvih pregleda, osim mjerenja otkucaja srca bebe sam se osjećala loše, nos curi, grlo boli itd. tj. došlo je na naplatu moje tro satno čekanje u spavačici pored valjda najprometnijih vrata u bolnici. Zamolim doktore da pričekaju dok se ne oporavim jer sam stvarno već jako prehlađena i šta ću rađati a ne mogu niti pošteno disati i kaj ću si bebu njegovati, a sama jedva stojim. I hvala doktorima koji su me pustili na miru sve dok se skroz nisam oporavila, ali su mi najavili kad su vidjeli da mi je bolje da se više neću izvući od indukcije gelom, dripovma itd. (Iskreno hvala doktorima na tome jer sam primijetila da su se nadređenima morali donekle i opravdavati zašto me tako dugo drže da zauzimam krevet).

Evo nakon devet dana u bolnici meni pukao vodenjak, sam od sebe, tj. nakon devet dana hopsanja po gimnastičkoj lopti, prešetavanju 10000 x hodnikom dolje – gore te nakon dvije limenke ananasa dan prije (potiče kao trudove, htjela sam izbjeći indukciju i prouzročiti prirodne trudove), to je bilo u 15.30.

Otišla na pregled, otvorena 1 prst i dalje :(, već pričaju o gelu itd. slijedi klistiranje, brijanje,  tuširanje, razgovor sa mužem, mamom, itd te dugi razgovor sa kolegicama iz sobe i susjednih soba koji su mi svi lijepo čestitali jer su svi znali koliko sam se trudila da porod sam krene, tj. da beba sama izabere svoj rođendan. A da, od trudova ni t, javila se ja napokon u rađaonu (sa mobitelom u ruci jer su mi tako savjetovale kolegice iz sobe, NEMOJTE TO ČINITI, samo sam naljutila babicu i morala sam mobitel vratiti u sobu, i istina nepristojno je jer što će ti mobitel u rađaoni kod aparata i svega ostaloga. Vratila se ja, ispričala se babici, pregledali me, uhh čak dva prsta otvorena, od trudova i dalje ništa. Muž dolazi, mene već na stolu spojili na mjerač otkucaja srca djeteta i trudova, i tako sam koji sat pričala ležeći na “mom” boku sa mužem dok me opet nisu pregledali i opa 3 prsta, malčice trudova, gel ne treba, ali drip su mi dali (i najvjerojatnije bi ga opet uzela -brže je sve gotovo 🙂 ) . Pitala ja za epiduralnu, vele mi ok ali kasnije ako ću htjeti, došlo i to kasnije 4 prsta, trudovi dobro podnošljivi, doktorica pita dali želim epiduralnu, pričam s njom o tome i ona me odgovori od toga jer mi kao dobro ide, i hvala i na tome, pojačavaju drip, pojačavaju se trudovi, daju mi nešto protiv bolova, svaki me put pitaju dali želim nešto protiv bolova, dva puta sam uzela, svaki put kad želim piškiti, donesu kahlicu, treći put nisam više uspjela samostalno mokriti nego su mi stavili nakratko kateter. Kad su trudovi bili najjači sam zatvorila oči, muž je otišao na ćevape pa se vratio, između trudova sam spavala.

Kod truda sam svaki put imala svoju proceduru od koje se nisam niti na trenutak dala omesti, što duže sam izdržala početak truda, zatim disala, zatim što prije izdahnula zrak i počela opušteno disati i raditi vježbu opuštanja, tj. opustim stopala, noge, zdjelicu, leđa i tako bez iznimke kod svakog truda.

Tada više nisam pričala sa mužem, mazila njega, brojala pločice na zidu itd. Babice su navraćale svake prijestupne jer sam bila sama u rađaoni tu večer, muž sa mnom, ja spavam, kad su došle sam ih sve poslušala što su mi rekle, i tako ja ležim, imam trudove i vele mi sada na leđa i tiskaj. Molim, ja sam mislila prvi porod to trudovima će još trajati do sutra ujutro ili tako nešto, dobro ja tiskam, mislim da mi baš i ne ide, ok čekamo još par trudova, opet isto par puta tiskam, bebin vrh glavice izlazi i ulazi a nikako skroz izaći, i opet par trudova i opet isto kod tiskanja, zovu doktoricu, ona mi pomaže tiskajući po trbuhu, druga provodi epiziotomiju i eto ga, naš mali Bruno je tu, ja sve u čudu da je već gotovo,al dobro već je 11.15. Nakon što su mi ga dali na prsa, slijedi najgore od svega, šivanje rane od epiziotomije, tad ti se stvarno ne da da još nešto rade dolje, ali što se mora, mora se. Hvala opet doktorici i babicama kojima se nije nikamo žurilo te su mi maloga pustili dva sata s mnom i mužem dok mene nisu odvezli na tuširanje a njega u dječju sobicu. Pošto sam kolabirala ispod tuša sam maloga tek dobila sljedeće jutro tako da se malo odmorim i naspavam, i to mi je najdraže sjećanje, kako me sljedeće jutro mali gleda iz svoje košare sa svojim lijepim velikim okicamama.

Hvala doktorima, sestrama, babicama, kuharicama, čistačicama sa ginekološkog odjela Vinogradske bolnice, sve je bilo super……kakva Europa………..jedino više kupaonica i da su čišće ne bi bilo loše :).

P.s. To što je beba sa mamom u sobi je mučki naporna stvar, ali je od iznimne važnosti za dojenje – moj je bio priključen cca 12 h na dan. 🙂

Marijana Matić

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Priča uz opis mora sadržavati i sljedeće:

Rodilište:

Trajanje porođaja:

Ocjena rodilište 1/5:

Ocjena odjel babinjača1/5:

Vaše ime ili nadimak kojim želite da potpišemo priču.

Istina o dojenju

Oznake

Babinje, Dojenje

Dojenje je najprirodnija stvar, dolazi instinktivno, svaka mama može dojiti. Primite svoju bebicu u naručje, stavite je na prsa, ona zadovoljno posisa, blaženo zaspi i mirna je iduća tri sata. Hm, da, možda neke bebe i jesu odmah ovakve (postoje, stvarno, znam ih nekoliko 🙂 ), ali hajmo sad o tome kako dojenje uglavnom izgleda prvih recimo šest do osam tjedana. Ovo je tekst za sve one mame koje žele dojiti, a više od bajki bi voljele čuti kako stvari zaista stoje kako bi se za to mogle uistinu pripremiti. Prvih nekoliko tjedana dijete će vam vjerojatno na prsima biti stalno, kad kažem stalno, to stvarno to i znači. Rijetko koja beba ima ikakav razmak između dojenja u prvim tjednima. Svaki put kad beba zaplače, treba je joj dati da sisa i to u ispravnom položaju. Beba mora biti trbuhom posve priljubljena uz vas, a u ustima joj mora biti što veći dio bradavice. Usne joj moraju biti izvrnute prema van, a dolje se može vidjeti i malo jezika. Jedino stalnim stavljanjem bebe na prsa i to u ispravnom položaju beba će navući onoliko mlijeka koliko joj je potrebno. Treba se pomiriti sa činjenicom da ćete prvih tjedana stalno dojiti. I da se vaš život promijenio. To je normalno. Tako to i treba biti. Priroda se pobrinula da što više ležite i odmarate, pa to i radite. Nemojte se nervirati, neće to zauvijek biti tako, a nervoza može uzrokovati teže otpuštanje mlijeka iz dojki i posljedično nervozu bebice. Mnoge žene u prvim danima misle, nemam mlijeka i doista – nema ga. Zato jer ga i ne može biti! Prvih nekoliko dana dojke luče kolostrum. Žućkasto prozirna tekućina prebogata je hranjivim tvarima i sasvim dovoljna za maleni želučić veličine pikule. U idućih nekoliko dana doći će prvo prijelazno mlijeko, a tek nakon par tjedana pravo mlijeko. Priroda je to tako uredila jer je tako iz nekog razloga najbolje, a tko smo mi da preispitujemo prirodu? Još jedan urbani mit – preslabo mlijeko. To ne postoji. To što beba sisa svakih sat, sat i pol – ne znači da je mlijeko preslabo, nego bebi tako paše. Ne stane joj velika količina mlijeka u želudac i često traži jesti. Kad malo poraste, možda poveća razmake, a neke bebe imaju do dohrane malene razmake, jer im tako odgovara. Evo, moj maleni koji je upravo napunio tri mjeseca do prije nekoliko tjedana dojio je svaka dva sata. Po danu i po noći. S obzirom da se razmak između dojenja računa od početka dojenja, to zapravo znači da je dojio svakih sat i pol. Ali evo, sad je već mnogo lakše. J Što je par mjeseci u životu bez spavanja i odmora u odnosu na dobobiti koje ćete oboje dobiti za cijeli život. Ono što je najvažnije za dojenje je dobra edukacija i mame i tate. Generacije naših mama uglavnom nisu dojile ili su dojile jako kratko jer „nisu imale mlijeka“, „mlijeko je bilo preslabo“ i sl. stoga od njih informacije nemojte tražiti, jer ćete dobiti uglavnom krive i netočne. Znanstveno je dokazano da mlijeko ne može biti preslabo. Ako žene u Africi uspješno doje i imaju kvalitetno mlijeko, kako onda mi u zapadnom svijetu pored naše prehrane ne bismo imali. Tada nije bilo interneta koji nudi informacije, a promocija zamjenskih mlijeka bila je jaka i većina žena nije dojila. Iskoristite Internet, knjige, iskustva prijateljica koje su uspješno dojile dulje od šest mjeseci i educirajte se o dojenju. Nije to da se razumijemo znanstvena fantastika, ali iziskuje, posebno na početku mnogo truda i predanosti i to u trenucima nakon poroda kad si vjerojatno mislite: „Ali ja sam rodila, zar ne zaslužujem malo odmora?!“. Mnoge žene odustaju od dojenja u razdobljima skokova u razvoju kad bebe žele dojiti još češće nego inače. To se obično događa treći i šesti dan po porodu, zatim skokovi koji traju nekoliko dana u trećem i šestom tjednu i trećem i šestom mjesecu. Bebe si navlače više mlijeka jer upravo tada intenzivno rastu. Uz ove situacije, mogu vam se dogoditi još brojne situacije koje se lako mogu spriječiti i ako se dogode riješiti. Više o njima pročitajte u knjizi Mama zna najbolje (i tata) gdje je najopsežnije poglavlje upravo ono o dojenju sa stotinama savjeta majki koje su sve to već prošle. Za kraj, evo zašto je dojenje najbolje hrana za vašu bebu. Zaštitne tvari (žive stanice, enzimi, imunoglobin A) prisutne u majčinu mlijeku ne mogu se umjetno proizvesti i zato niti jedno adaptirano mlijeko ne može biti jednako dobro kao majčino mlijeko. Dojenje umanjuje/odgađa mogućnost alergija, astme, pretilosti, SIDS-a, infekcija dišnog i probavnog sustava, a kasnije u životu Chronove bolesti, celijakije, limfoma, Hodgkinove bolesti i drugih bolesti i stanja. Djeca koja doje rijeđe obolijevaju od infekcija poput upale uha, urinarnih infekcija, bekterijskog meningitisa, dijabetesa, upale pluća i mnogih drugih. Dojenje je najbolji izbor i za mamu jer smanjuje mogućnost pojave osteoporoze, karcinoma ženskih organa – dojki, jajnika, maternice, dojenje pospješuje brži povratak maternice u normalnu veličinu, troši do 500 kalorija dnevno pa žena lakše gubi suvišne kilograme nakupljene u trudnoći. Uz to – najbolja hrana za vašu bebu je besplatna! A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni! Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).