Oznake
Babinje, Dojenje, Drip, Druga trudnoća, Izdajanje, Kako umiriti bebu, Mama zna najbolje, Odgoj, Porod, Porođaj, Prirodni porod, Priča s poroda, Što sve treba za bebu
Naš dječak postao je dio naše obitelji prije gotovo tri mjeseca. Za sada mogu reći da je s drugim zaista sve drugačije, opuštenije. Prvih par dana izgledalo mi je da će sve opet biti naporno i zahtjevno kao i prvi puta. Onda sam sama sebi rekla, stara izvoli se skulirati, to je tvoje dijete i izvoli se smiriti i napraviti što treba. Evo što je od deset stvari zaista drugačije:
- Osim ako liječnici ne utvrde da je nužno, odbit ću drip, a ako ga ne budem mogla izbjeći, najozbiljnije razmišljam o epiduralnoj. Prvi porod sam se junačila i jedva rodila od iscrpljenosti nakon sati dripovskih trudova.
Drip sam uspješno odbila. Uz veliko negodovanje, prigovore i zaplašivanja od strane liječnika svoje drugo dijete rodila sam bez dripa, na svojim prirodnim hormonima. Moj dječak je bio pola kilograma teži od svoje seke, ali porod je bio neopisivo lakši. Moji prirodni trudovi bili su bolni, ali barem meni, mnogo podnošljiviji od dripovskih. Ponosna sam jer sam se uspjela u našem rodilištu izboriti za porod kakav sam željela.
- Prihvatit ću svaku pomoć, posebno u vrijeme babinja. Čak ću je i sama tražiti! O da! Nema šanse da kao prvi puta preslagujem već složene bodije, jer ih je netko drugi složio drugačije od onoga kako sam ja zamislila. Da, stvarno sam ih ponovno slagala…
Ok, nisam baš sklona traženju pomoći, to mi nije u prirodi, nekako mi je uvijek neugodno inkomodirati ljude. Međutim, kad sam bila tri tjedna sama s malom bebom koja doji svakih dva sata i četverogodišnjakinjom koja ima bronhitis i dosadno joj je doma, pregrizla sam jezik i zamolila tetu da mi skuha ručak. Poruku sam napisala ujutro i stajala je u mobitelu cijeli dan jer sam se premišljala, a onda sam stisnula send i teta mi je donijela juhu, pohano, krumpire, salatu i skuhan ručak za još jedan dan. Hvala teti!
- Neću peglati niti prvih mjesec dana dječju robicu, a posebno je neću prati odvojeno od naše i komplicirati si život. Baš sam prije par dana na televiziji čula da je jedan od razloga što danas ima tako puno alergija, to što se čovjek rađa u sterilnim uvjetima. Naime, naše je tijelo programirano za rađanje, rast i razvoj u svijetu koji vrvi mikroorganizmima, pa mu prevelika, a posebno preduga sterilizacija može naštetiti. Tako sam, odlučila pomoći djetetovom zdravlju i ne peglati ništa osim bodija i tetra pelena, a kasnije ni to! Živio život bez alergija! I peglanja! 😀
A peglanje? Dakle ne peglam NIŠTA, baš ništa, i znate što – dijete mi je živo, zdravo i veselo! Ima i prašine u dnevnom boravku, a ja ovo pišem i uspješno je ignoriram već danima….
- Izdajat ću! Već sam rezervirala rabljenu električnu izdajalicu, jer s običnima nisam baš uspjevala izdojiti, a ručno mi je zbog problema s rukama prenaporno. Iako mi je već nekoliko prijateljica reklo da se ne gnjavim s izdajanjem, meni je važno da imam zalihu mlijeka kako bih ponekad mogla malo zbrisati, popiti u miru kavu, prolistati novine i napuniti baterije. S obzirom da živim u Zagrebu, a pješak sam u prometu, to bez zalihe mlijeka nije izvedivo.
Ovdje sam skroz zakazala. Izdojila sam, hm, jednom… Naime, moje cice izdajalicu baš ne ljube. Jedino ako bebac preskoči obrok mogu izdojiti pristojnu količinu mlijeka. Zato,kad sam trebala jednom do sad nekamo ići, kupili smo umjetno mlijeko u tetrapakiću i dali ga bebaču. Tako ćemo vjerojatno i ubuduće. Izdajam kad se vratim pa zamrzavam mlijeko i čuvam za kašice.
- Bebu neću uspavljivati dojenjem. Sve je to divno i krasno na početku, ali kad se i za šest, sedam ili devet mjeseci noću budiš deset puta, pitaš se samo – je li moglo drugačije?! Eh, pa to planiram isprobati. Javim je li uspjelo!
Od prvog dana se trudim da ne zaspe na cici. Podojim, otpjevam molitvice i stavim u krevetić. Znao je gunđati po pola sata, ali naposlijetku zaspi. Gotovo dva mjeseca dojila sam svaka dva sata danju i noću, a onda je polako produljivao razmake. Nedavno je dvije noći za redom prvo buđenje bilo nakon šest sati sna. Tada sam odlučila da ako se idućih noći bude budio oko ponoći, nema cice, nego tata mazi. To traje nekih tjedan dana od kojih većinu noći tatina intervencija nije ni potrebna. Cendra ili plače desetak minuta i zaspi. Probudi se obično oko 4h. Sjetila sam se da mi je i curka par puta tako prespavala noć u istoj dobi, a onda se opet počela često buditi. Ja sam mislila da je gladna, a zapravo se budila iz navike…
- Bebu nakon prvih šest tjedana neću smirivati dojenjem. Naime, uvjerena sam da je Ema imala grčeve jer sam joj gurala cicu u usta svaki put kad bi zacendrala. Ona nije mogla podrignuti, puno je bljuckala, jer je uvijek bila prekrcana mlijekom i mislim da joj je to jako, jako smetalo. Beba se može smiriti i maženjem, nošenjem, šuškanjem…
Ovo nije bilo potrebno niti tih prvih šest tjedana. Ionako je dojio svaka dva sata, a u međuvremenu smo se nosili, pjevali, nunali…
- Čitat ću bebi od samog početka, a vjerujem da će i mnoge druge stvari doživjeti ranije, jer će imati velik poticaj od starije seke.
Baš od samog početka ne, jer malene bebe ionako trebaju samo cicu, blizinu roditelja i ljubav. Sad ima skoro tri mjeseca i dva puta smo čitali. Od toga mu je sad zanimljivije kad vježbamo, pjevamo i plešemo. Doći će vrijeme i za knjige.
- Više ćemo šetati, biti mobilniji i u potpunosti iskoristiti period kad je hrana uvijek tu i spremna za konzumaciju!
Nažalost, od kad se on rodio skoro stalno pada kiša ili je promijenjivo vrijeme, šetamo se zato po kvartu i uživamo u našem vrtu.
- Neću osjećati grižnju savjesti i misliti da oštećujem svoje dijete za cijeli život ako plače pet minuta dok operem zube i toalet. Djeca nisu baš tako osjetljiva.
Perem zube, idem na wc kad trebam ići, čak mi je i kosa u većini svježe oprana. Ne trčim na svaki kme, dajem mu priliku da se i sam smiri. Sjećam se, kad sam posegnula za čašom vode i slučajno zalila kompjutor, on je baš počeo plakati. Ja sam preokretala laptop da voda iscuri i govorila mu sad će mama, samo da spasim laptop… Dok sam ja spašavala komp on se sam smirio… Eto, nisam s prvim znala da se bebe mogu ponekad i same smiriti, dapače, nekad ih svojom intervencijom možemo samo dodatno razdražiti.
10. Vježbat ću čim budem mogla… hm, hm naravno i jesti manje slatkiša. 😀 Obećavam to sama sebi.
Hahahahaha M, da. Dječak ima 11 tjedana, a ja još dosta kila za skinuti. Odlučim ne jesti slatkiše i grickalice, pa za par dana počnem… Vježbanje? Pa za to se uvjeravam da bih bila počela da mi curka nije bila doma tri tjedna zbog bronhitisa. Ali vjerojatno ne bih… Treba raditi na snazi volje. 😀
Najteže je na početku. Nakon prva dva tjedna uhvatio me strašan umor i iscrpljenost je bila na vrhuncu. Maleni je dojio svaka dva sata (a i to sam puno rekla) i odlučila sam mu prije spavanja probati dati umjetno mlijeko u nadi da će barem malo dulje odspavati. Kupila bočicu, mlijeko, probali četiri večeri za redom – nula bodova, budio se jednako. I onda je muž pametno rekao da to nema smisla i da bolje da samo doji. I tako, smo nastavili samo dojiti, ali iskreno priznajem, da je dulje spavao na umjetnom mlijeku, vjerojatno bih mu ga nastavila davati. Ono što mi je nevjerojatno i čime sam samu sebe začudila je da sam uspjela prihvatiti da ću i noću dojiti svakih zapravo sat i pol i da sam uspjela u tome čak i uživati. Da, zbilja, jesam. Uvijek sam mislila da žene koje to kažu glume, ali evo i ja sam to doživjela. Uzela bih ga u naručje, dojila, mirisala njegovu kosicu. Ne vjerujem da ću ikad žaliti što se više ne budim svaka dva sata, ali ne mogu reći da mi je to bilo mučenje kako izgleda kad čovjek o tome razmišlja.
Zapravo, najveći izazov od svih je pomiriti zahtjeve malog dječaka i moje četverogodišnje djevojčice. To je ono što zahtjeva najviše snage, tolerancije, smirenosti i tonu živaca. O tome drugom prilikom, kad između svih zahtjeva nađem vremena za pisanje.
A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!
Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).
