Pet dana prije termina me muž vozi u Rijeku, jer nisam imala pravo na besplatan porod u Sloveniji ( gdje sam se udala i živim…samo sam zaposlena u Hrvatskoj). Na moju žalost sam u Rijeci ostala 10 dana, jer sam Erica prenjela 5 dana…kad te krene…

Slika

21. 7 u 3:00 je krenulo…..ležala sam na ljevom boku i krenuli su lagani bolovi u donjem djelu leđa. Pogledala sam na sat i ponavljali su se svakih 15 minuta. Nisam htjela paničariti…ležala sam tako sat vremena, otuširala se i probudila svoju kumu i rekla da mislim da je počelo!

Ivana se isti čas probudila, spremila i za 5 minuta smo bile ispred rodilišta. Tek kad sam došla do prijemnog šaltera sam počela osjećati lagani strah i nelagodu. Sestra nas je uputila na neki kat…ne sjećam se da li je bio 3. Ili 4. Došle smo do vrata od ordinacije , gdje me je preuzela druga sestra i rekla da kuma mora otići a da ja idem na pripremu za porod.

Obukla sam bolničku spavaćicu, sestra me je odmah prikopčala na ctg…..tu sam ležala nekih sat vremena s obzirom da trudovi nisu bili jaki. Nakon toga je usljedio pregled od dežurne doktorice koja  i nije baš bila nešto pretjerano ljubazna i nježna. Rekla mi je da sam otvorena 1 cm…i da imam još vremena.

Sestra  me je zatim preuzela, obavila klistir i ja odlazim u predrađaonu. Tamo sam za društvo dobila loptu kako bi se brže otvarala…i jesam jer već kod drugog pregleda koji je usljedio dva sata nakon prvog sam bila otvorena 3 cm. Ponovno se vraćam u predrađaonu gdje me sestra obavještava da je zvao muž i da je izrazio želju da bud prisutan na porodu. Bila sam iznenađena jer o tome uopće nismo razgovarali. U međuvremenu sam ja i zaspala …trudovi su bili podnošljivi.

Sestra  me budi i govori: „o gđo. Murtič, pa kakvi su to trudovi kad vi spavate k’o top. Ajmo opet na pregled , pa ćemo vidjeti što ćemo s Vama!“ Na pregledu ništa novo. I dalje otvorena 3 cm…trudovi ništa jači a ja sve umornija od tog tramakanja.

Dolazi suprug i tada me šalju na kat niže gdje dobivam neku injekciju za brže otvaranje…..i trudovi su tu počeli biti jači. Sestra opet dolazi po mene i vodi me na pregled kod drugog doktora koji me konačno šalje u rađaonu jer sam otvoren 5 cm. Ulazim u lift sa sestrom i pitam : „Da li će boljeti?!Na što me ona pogledala i rekla:“Ma neće to biti ništa tako strašno, brzo će sad biti sve gotovo. Za sat vremena ćete vi imati svoje djete kraj sebe.“ I nažalost nije baš bilo tako.

Čim sam ušla u rađaonu novi doktor odmah daje upute babici da mi da drip i da nema više  skakanja po lopti…..tu počinju moje noćne more i borbe za nepodnošljivim bolovima koje je gledao samo moj muž jer doktora nigdje a babica tu i tamo uleti pogledati ctg bebe i zbriše.

U jednom trenutku  ulazi babica i jedan doktor – pripravnik koji  mi probija vodenjak , diže noge na nosače i kaže da tiskam…ja tiskam ali ništa se ne događa…..opet se vraćam na bok i čekam…..

Drip su povećali do maksimuma ali moj Eric ne želi van!  Muž me bodri i govori da dišem i da ga stisnem čim jače za ruku….već je prošlo 21:00 sat . U tom trenu ulazi opet babica dolazi do ctg-a i zove doktora da brzo dođe…ja sva zbunjena gledam što se događa , ništa mi nije jasno….

Doktor me pregledava i čudno gleda, zove primariusa…dolazi primarius koji me isto pregleda , pogleda me i u tom trenutku sam pukla počela se derati i vrištati da me šalju na carski jer će mi ubiti djete! Na to mi je primarius rekao da se smirim i da moram na hitan carski jer se Ericu pupkovina omotala dva puta oko vrata. Muža su ostavili u hodniku a mene hitno u salu……uspavali me i što je još gore u toku operacije sam  u jednom trenutku osjetila kako me doktor šiva i probija iglu kroz moju kožu…nisam mogla micati ni rukama ni nogama a oni me kolju…..u jednom trenutku je bol opet nestala i već me je sestra budila i rekla da idem na intenzivnu.

Rodila sam u 21:45…..sva izmučena i zbunjena, molim sestru da mi samo kaže da li mi je djete živo i zdravo. Dežurna sestra je nazvala odjel i pitala za mog Erica i rekli su joj da je Eric zdrav i živ dječak i da spava i neka se odmorim. Pokušala sam spavati ali od bolova nije išlo.

Erica sam vidjela tek ujutro na pet minuta  i opet drugi dan….

Bila sam sretna da je sve konačno iza mene i da ću konačno mići uživati sa svojom malom obitelji.Oporavak od operacije je brzo tekao  ali su traume sa poroda još uvijek tu negdje. Vjerujem da sam imala veću potporu babice i da je bila malo pristupačnija da bi mi bilo lakše ali nije…….

Evo i druga beba je na putu i opet ću morati za Rijeku…nadam se samo da ću imati više sreće.

Nusreta Fazlić Murtič

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjena

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

 

Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Priča uz opis mora sadržavati i sljedeće:

Rodilište:

Trajanje porođaja:

Ocjena rodilište 1/5:

Ocjena odjel babinjača1/5:

Vaše ime ili nadimak kojim želite da potpišemo priču.

Oglasi