Jedna mama, dva rodilišta, dvije suprotnosti, ali srećom dvoje predivne zdrave dječice

Oznake

Porod, Porođaj, Priča s poroda, Rodilište Sestre milosrdnice, Rodilište Sv. Duh, Rodlište Vinogradska

Rodilište: Sv. Duh Zagreb

Trajanje porođaja: cca 2 dana

Ocjena rodilište 1/5: 3

Ocjena odjel babinjača1/5: 2

Magdalena 04.09.2008.

MOJA MAGDALENA…..

Na početku kad nekome počnem sa svojom pričom o prvom porodu uvijek naglasim to se može dogoditi bilo kome bilo gdje bilo kada, ali ipak je na mene ostavilo traga i za drugi porod otišla sam u drugo rodilište…

Dakle, sve je krenulo par dana prije kada mi je otišao ČEP. E, sada ja sam kao neiskusna trudnica očekivala ČEP i zapravo nisam znala da je to malo sluzi i sukrvice pa sam panično zvala patronažnu i frendice za savjet.  Sve su mi lijepo objasnile i smirile me… Hvala im! 🙂

02.09.2008. započeli  su „trudovi“.  Jeeeee, nitko sretniji, jer tada je mom djedu rođendan i mislila sam ako ćemo već Magdalenu nazvati po mojoj  baki bilo bi super da ona i moj djed imaju rođendan na isti dan. 🙂 Tada sam mislila da je to –  to! Do jedan ujutro muž i ja smo pisali razmake između trudova koji baš i nisu bili u istim razmacima, malo 8 min, malo 7 min, pa malo 10 min. Tri sata kasnije točnije oko četiri ujutro kažem ja mužiću svome AJMOOOOOOOO!!!!!

Došli smo na Sv. Duh gdje je nakon pregleda ustanovljeno da sam otvorena 1 cm i meni su trudovi stali (to je valjda kao i onda kad dođeš kod doktora pa čim ga vidiš ozdraviš). Pitala sam mogu li onda doma, ali ne, zaprimljena sam i ne mogu me pustiti, kažu neka odluči vizita u sedam ujutro. Okej… kako god vi kažete… vi znate svoj posao ja se neću miješati… I tako došla vizita i ja ostajem. Obavljeno je sve ono što se mora trudnicama napraviti prije poroda… Nas deset na jedan WC, samo se izmjenjujemo.

I tako polako sve moje supatnice s kojima sam dijelila taj jedan WC polako odlaze, a ja ostajem i stižu mi nove cimerice. Kod mene ništa nova…ništa nova… Nema trudova, nema baš nekih prevelikih naznaka da je danas taj dan, ali doma ne mogu…. I tako curke, žene, buduće majke, kraljice  dolaze i odlaze, a ja i dalje ostajem. U devet navečer dolazi doktor i veli mi:  „A što ćemo sa vama – ako vas pustim vratit ćete mi se sigurno za par sati, ajmo mi vama probušiti vodenjak.“. OKEJ kažem ja, Vi znate što treba…. I tako ode mi vodenjak. (koliko god da sam se toga grozila, jer su to radili mojim cimericama i mislila sam da je to grozno na kraju uopće nije bilo strašno). Sad bi to trebalo biti to, ali i  nakon nekoliko sati ništa… Pa daj drip, pa daj ovo, pa daj ono, ali i dalje ništa… Inače koliko sam upućena od bušenja/puknuća vodenjaka mora se roditi u roku od 8 sati da bi se izbjegle komplikacije. U mom slučaju to bi značilo do cca 5 sati ujutro.  Oko nekih dva ujutro počeli su „trudovi“, međutim tek sada nakon drugog poroda mogu reći da to još uvijek nisu bili  THE trudovi…. I tako prošlo pet ujutro, a ja još uvijek nisam u naručju držala svoju curicu. Došla i vizita…kod pregleda skužim da su doktorici krvave ruke…nitko ništa ne govori…odem na wc…vidim da krvarim… Kažem sestri da krvarim, a ona će meni da što ja znam što je krvarenje i nek idem u krevet. Okej, okej, ja nisam stručna, kako god vi kažete… Nakon toga pitaju me jesam li alergična na kakav antibiotik, dobivam hrpu nekakvih injekcija, dolaze doktori koji u čudu gledaju „onu tamo na trećem krevetu“, čujem kako dvije doktorice komentiraju ako budu pitali reći ćemo da je ona to sama tražila (samo da napomenem da sam prilikom zaprimanja u bolnicu potpisala da pristajem na sve! To se MORA potpisati).

Trudove i dalje ne osjećam, ali osjećam da nešto nije dobro. Čujem se sa mužem, on kaže da je pitao doktore što je sa mnom, ali oni su rekli da je sve uredu, da ću uskoro u rađaonu.  Oko 10 ujutro 04.09.2008. onako omamljena i nikakakva kao u nekom lošem snu (da ne kažem noćnoj mori…) plačući odlazim uz pomoć sestre do rađaone. Ne, ne plačem jer me boli nego zato što osjećam da se nešto događa, nešto što nije kao treba, ali mi nitko ne želi reći što!!!!

U rađaoni dobivam epiduralnu… Plačem i kažem da želim roditi prirodno, a anesteziolog mi kaže da ću roditi prirodno da će mi ovo samo olakšati porod… Okej, okej… vi ste stručnjak… vi znate….

I tako pitam ja… je li u redu da ne osjećam noge. Kažu mi da je da to epiduralna djeluje… Okej, a je li u redu da ne osjećam… i bum padam u nesvijest… Brzo su mi dali kisik i eto me nazad…

Oko mene cca OSAM ginekologa… U rađaoni pored babica i rodilja, a oko mene njih osam i sve je uredu?!? I dalje nitko ništa ne govori, ali saznajem da svaki put kad ja imam trud ( kojeg BTW ne osjećam) mojoj princezi stane srce… Bože, i sad 5 i pol godina od toga osjećam grč u želucu… Jedan doktor mi skače po trbuhu, jedan mi drži noge, “ispod“ je doktorica koja se ljuti na „onoga koji mi je probušio vodenjak i otišao na planinarenje i oni sada moraju ispravljati njegove greške“…

U 12:20 stiže naša princeza…suze radosnice…zovem muža…ima tako puno duge crne kosice,  sve je dobro…ONA je dobro…gleda me svojim krupnim okicama umiljatim kao neka mala mačkica…to neću nikada zaboraviti….sve drugo je sada manje bitno…MAGDALENA JE STIGLA I SVE JE SUPER…sve ostalo je nebitno….BOŽE HVALA TI!

Na kraju smo morale ostati u bolnici 6 dana… Megi je dobila temperaturu. 😦 Pedijatar mi je došao objasniti kako stvari stoje misleći valjda da sam upućena što se sve događalo i kaže: „Dobro je, nije temperatura zbog infekcije koju ste dobili“, ništa nisam komentirala, samo sam potvrdila svoje sumnje i strahove.

Što se tiče sestara i njihove uslužnosti bilo ih je svakakvih… Neke su bile tople i blage, a druge prave rospije. Ja sam bila strašno izmučena od poroda i raznoraznih omamljujućih sredstava koje su mi dali, tako da mi je trebalo neko vrijeme da dođem sebi. Na jutarnjem pregledu sestra je došla i rekla da skinemo gaćice i ništa ne pitamo doktora… Tako sam i učinila… Kad je doktor otišao, rekla sam sestri da se ne osjećam dobro da mi se vrti, a ona se počela derati na mene da što to nisam rekla doktoru. HALOOOOO rekla si nam da šutimo pred doktorom i ništa ne govorimo. Uglavnom, izvadili su mi krv i željezo mi je bilo nisko pa sam dobila tablete.

Drugo što me je strašno povrijedilo je kad sam zamolila sestru da mi pomogne da odnesem Megi  do hodnika da je pokažem tati preko stakla jer nije mogao do nas u sobu, a nije je vidio par dana, ona mi je odbrusila neka idem sama da što glumatam, ali meni je bilo jako loše i bila sam nemoćna i bojala sam se da mi dijete ispadne.

Treće, nije mi se svidjelo kad mi je sestra odbrusila: „MAMA PA VAŠE DIJETE JE GLADNO!!!!“. E pa draga moja pišem ja onaj vaš dnevnik dojenja, i moje dijete mi je na ciki po 60 min, po 20 min… Oprostite, ali prvo mi je dijete, prvi puta dojim i ne znam radim li sve ispravno, je li mi mlijeko došlo. Tek sada vidim koliko sam zapravo bila prepuštena sama sebi i koliko nisu baš pokazivali volju da mi objasne neke stvari oko dojenja i upute me u čaroban svijet dojenja. Nažalost, zbog neznanja, neiskustva, pritiska okoline uz dojenje Magdaleni sam davala i bočicu adaptiranog mlijeka tako da smo nakon četiri mjeseca prekinuli dojenje iako sam cijelu trudnoću maštala o dojenju.

Četvrto….da se malo vratimo na mene. Obavila sam pregled nakon 40-ak dana i mene još uvijek JAKO boli… Odem na pregled nakon cca tri mjeseca ponovno, jer još uvijek boli. Kaže doktorica ma ne brinite, ponekad mora proći i do 6 mjeseci… Čekam da prođe šest mjeseci, ali još uvijek boli. Nakon devet mjeseci od poroda odlazim u Petrovu na “popravak“. Ponovno rezanje, pa šivanje jer su me bili jako zašili. Situacija se nakon toga mrvicu popravila, ali i dalje boli… Odlazim opet kod xy-tog stručnjaka, kaže on, pa sve je dobro, ali bili ste na operaciji i treba proći cca tri mjeseca da sve to dođe na svoje pa zato boli. Čekam kao ozebli sunce da prođu i ta tri mjeseca, ali i dalje boli. Opet kod novog doktora. Potroših ja hrpu novaca da bi mi rekli da je sve ok, ne vidimo ništa, a mene je i dalje boljelo. Nisam mogla normalo sjediti, sagnuti se, voziti bicikl i još puno puno toga. Bol je lagano popustila tek nakon tri i pol godine i nakon toga počinje priča o našem MATEJU. J

Eh da, nakon ovog  „divnog poroda“ dobila sam i pupčanu kilu koju sam operirala, ali o tome možda nekom drugom prilikom.

 MOJ MATEJ…….

Rodilište: Sestre Milosrdnice (Vinogradska) Zagreb

Trajanje porođaja: 15 min

Ocjena rodilište 1/5: 5

Ocjena odjel babinjača1/5: 4    

Matej 24.06.2013.

Ova priča je suprotnost onoj gore… Nakon svega što sam prošla sa prvim porodom – drugi porod je bio filmski…. 1 2 3 i gotovo! 🙂

Dakle, sad kao iskusna rekla sam sama sebi… sad znam o čemu su pričale frendice kad su rekle: „Ne idi u bolnicu dok nisi otvorena 5 cm“. Kako točno su one znale da su otvorene 5 cm ne znam, ali znala sam samo da ne idem dok stvarno ne budem više mogla izdržati.

Ova priča počinje isto par dana prije. Bila je subota, već rano ujutro imala sam neki predosjećaj da bi se uskoro moglo nešto dogoditi. Predvečer je mala bila kod frendice, a ja sam imala par sati samo za sebe… Dugo tuširanje i sve već što ide za pripreme u bolnicu. 🙂 Navečer smo muž, malena i ja izašli na pizzu. Odlučila sam se za ljuću verziju, jer sam eto negdje pročitala da ljuta hrana potiče trudove. U nedjelju u 1 ujutro nešto me probudilo…lagani bolovi. Otišla sam na WC i vidjela malo krvi. Ups..što je ovo…1000 stvari mi je prošlo kroz glavu… Guglaj, surfaj… je li normalno, nije normalno… Je li to sluzni čep, zadnji put je bio drugačiji… nije –  je, nije – je… i tako do 3 ujutro.  Nakon toga sam već samu sebe izludila i rekla si – ajmo malo na spavanje (barem pokušati zaspati).  U 7 ujutro bilo je dosta spavanja… Trči na WC da vidimo kakvo je stanje… nema ništa…jeee… sve je super, ali pogledala sam na pločice i ups – krv. 😦 Opet panika!!! Par tjedana prije saznala sam da mi je susjed ginekolog (znala sam da je doktor ali ne gdje i što mu je specijalnost:) ). Tog nedjeljnog jutra u sedam vladala je potpuna tišina tako da sam jako dobro čula da su se nečija vrata otključala i pomislih: „ Daj Bože da je THE susjed!“ I bio je! Brzo istrčavam i: „ Doktore, doktore mogu li vas nešto pitati?. Neću ni misliti što je čovjeku prošlo kroz glavu :). Uglavnom ispričam mu ukratko svoje stanje.  On popipao trbuh i rekao da ako krvarenje nije jako, nije pukao vodenjak, nemam bolova da je sve ok. I tako sam se mirna, zadovoljna i sretna vratila u stan. Onda me obuzela luđačka želja za čišćenjem…. Perem ja vrata, štokove, pod… sve mora blistati! 🙂 Cijeli dan smo proveli u šetnji i druženju sa prijateljima i cijeli dan sam imala po meni „lažne trudove“. S obzirom da se kod prvog poroda sve iskompliciralo meni je sada sve lažno. 🙂

I tako nakon ugodno provedenog dana, odoh ja na spavanje… U jedan u noći osjetim ja neke bolove…ustanem, šetam po kući. Na netu lijepo piše kako trudovi počinju od leđa prema naprijed, a ovi moji lažni bole samo naprijed. I tako ja šetam po stanu, surfam, guglam, informiram se, a „lažni trudovi“ počinju biti bolniji i češći… Mjerim ja razmake: 8 min, 7 min, 5 min.. i na kraju je bilo trud… trči na WC… trud trči na WC… U jednom trenutku sam čak uspjela zaspati na čak 8 min i pomislih: „O ne, razmak između trudova se opet povećao… I onda opet ispočetka – trud WC, trud WC, trud WC i tako do 6 ujutro kad više stvarno nisam mogla izdržati budim mužića i mislim se ako su ovi lažni ovakvi kakvi su onda tek pravi. AAAAAAAAA koja bol… diši Glorija, diši. Moj mužić dok sam ja otišla na WC zaspao.

Sad već luda od bolova, ajmoooo, vodi malu kod prijatelja idemo u bolnicu. Dok je on odveo malenu kod prijatelja par katova niže, ja sam se istuširala i čekam. Od bolova jedva hodam. Kako sam došla do auta nemam pojma. U autu urličem i opet mislim – ajme kakvi su onda pravi trudovi, pa toliko boli da mi nitko ne može pomoći… Kakva podrška na porodu. Bolje da me nitko ne gleda ovakvu.

I tako stigli mi do bolnice, ali ja štreberica ovaj put se nisam dobro pripremila, i ne znam gdje je rodilište. Na preglede sam išla u prizemlje i eto nisam se sjetila provjeriti najvažniju stvar. Ajmo u drugu zgradu… Kiša počela padati, ja se gegam kao patka, a spora kao puž muž u laganoj haljini i japankama. Došli do druge zgrade i tamo nas je jedna ljubazna teta vratila u prvu na treći kat ako se dobro sjećam. Zvonim…puštaju nas unutra… Kaže sestra neka se idem popiškiti, a ja velim: Ne mogu…meni vam se znate jako kaka. – Je li vam pukao vodenjak? – Ne znam, od jučer ujutro nešto mi ide, ne znam dal je to možda čep?.  Rekla mi je da obučem spavaćicu i pripremim se za pregled.

Usput me obavijestila da mi je vodenjak pukao. 🙂 Jedva se uspnem na stol i dolazi doktor, pogleda, a ja pitam koliko još, koliko sam otvorena, valjda nisam došla prerano, nemojte molim vas reći par centimetara…

Doktor samo smirenim glasom reče: „Vi rađate!!!“. Ma da, to je to! Nema znači još gore boli. Mislim boli to jako, ali kad si uvjeren da ima nešto gore i cijelo vrijeme to iščekuješ malo si iznenađen.

I tako dogegam se ja do rađaone, jedva popnem na stol, 1, 2, 3 i evo nam Mateja. Zaprimljena u 6:40, a u 7:00 24.06.2013. stigao nam je MATEJ! J Sve je bilo toliko brzo da ni mužić nije stigao biti uz mene. Zapravo došao je na najbolji dio kad sam našeg malenog držala već u naručju. 🙂

Kao što rekoh na početku…filmski…1,2,3 i gotovo! 🙂

Istom brzinom smo došli i doma. U ponedjeljak nam je stigao Matej, a u srijedu smo već bili doma.

Glorija Pavelić

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

POSEBNA PRILIKA

Od 1.2. do 30.4.2013. za samo 20 active beauty bodova u DM-ovim trgovinama možete otisnuti kupon i ostvariti čak 50% popusta pri kupnji knjige Mama zna najbolje (i tata) u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe. Iskoristite priliku i kupite knjigu Mama zna najbolje (i tata) u internetskoj knjižari Planet Zoe u pola cijene! Knjigu možete platiti pouzećem, uplatom na račun ili kreditnim karticama. Rok dostave 2 do 7 dana.

Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Priča uz opis mora sadržavati i sljedeće:

Rodilište:

Trajanje porođaja:

Ocjena rodilište 1/5:

Ocjena odjel babinjača1/5:

Vaše ime ili nadimak kojim želite da potpišemo priču.

Oglasi

Supermame!

mamaznanajboljeitata

Ako ste mama sigurno ste susreli barem jednu takvu, ako ste trudnice, budite sigurne, ni vas neće zaobići supermame. Ma znate ih, one su savršene, i njihova djeca također.

One su dobile samo osam kilograma u trudnoći, rodile su za čas i odmah zaboravile bol kad su ugledale svoje zlato. Po onim primjercima s kojima sam se ja susretala postoje dvije osnovne vrste savršenih mama.

Prva je supermame svetice.  To su one koje tvrde da:

– su sve mame koje su uzele epiduralnu sebične

– uživaju u tome da im dijete od sedam mjeseci visi na sisi svakih pola sata (čude se jer ne prihvaća dohranu… pa kako i bi kad je sito???!!!!)

– im ne smeta što stalno nose svoje djetešce koje ima deset kila

– je slatka bol u leđima koja je posljedica nošenja djeteta od deset kila

– uživaju u 16 noćnih buđenja

– ne živcira ih…

View original post još 518 riječi

O odgoju

mamaznanajboljeitata

Danas nije politički korektno reći da dijete ide u kaznu ako napravi nešto što nije trebalo, kao niti reći da na dijete povičete. Ipak, ja ću priznati da naša curka zna što je kazna, a bome i kako izgleda kad mamin (i tatin) fitilj dođu do kraja.

Posljednjih godina i kod nas je sve češći odgojni stil u kojem je djetetu zabranjeno reći ne, podignuti glas ili kazniti ga. Sve kako dijete ne bi imalo traume… Jedno vrijeme, kad je moja curka imala oko dvije godine, a granice je testirala gotovo cijelo vrijeme – kazna je bila prisutna gotovo svakodnevno. Nikad je nisam udarila, da se razumijemo. Obično bi radila nešto što zna da nije u redu, ako bi nakon nekoliko opomena i dalje to nastavila raditi, išla bi u kaznu koja se sastoji od toga da sjedi u svojoj fotelji dok se ne smiri. Smirila bi se obično za…

View original post još 808 riječi

POSEBNA PRILIKA :-)

Kako se u rodilištu Merkur rodio Patrik :-)

Oznake

Porod, Porođaj, Priča s poroda, Rodilište Merkur - Zajčeva

Rodilište: Merkur – Zajčeva, Zagreb

Trajanje porođaja: 7h i 45min

Ocjena rodilište 1/5: 5

Ocjena odjel babinjača1/5: 5

Mali slatki osvrt na moj najslađi, najljepši trenutak u životu – prvi porod. Iako je trajao  7h i 45min na stolu popraćen uz jake bolove, suze, prvi susret sa neopisivom boli, razdavajanje od namilijih kroz te sve hodnike, boksove, vozanje u invalidskim kolicima, oduzimanje dragih odjevnih predmeta, oblačenje u neke velike bijele kute,susret sa svim tim medicinskim osobljem koje se stalno izmjenjivalo, moram naglasit da su bolovi krenuli dosta ranije kroz dan 23.02.2009. i zaista su bili popraćeni jakim križnim bolovima, do trenutka samog poroda 24.02.2009. u 00:45. Na samom porodu zbog povremene komplikacije koja je usljedila zbog prijevremenog poroda ( gdje sam tražila prirodnim putem porod, iako svjesna situacije) na kratki i bolni razgovor sa nadležnim dr. pristajem dobiti lijekove za ubrzani porod te da se dan okonča sa lijepim vijestima. Nakon iste su krenuli još intenzivniji trudovi sve kako bi osjetila čar majke prirode te na ovaj svijet rodila prekrasno stvorenje toga dana.  Suradanja sa medicinskim ljubaznim osobljem te mužem moram priznati, olakšala je nošenje sa sa svim stranim pojmovima koje bih čula i koje sam trebala primjenjivati.  Veliku podršku u tim bolnim trenucima mi je pružio tadašnji muž (danas bivši J ), držao me za ruku, pokušavao me utješiti te pojasniti da je sve u redu, zatim mi je uz suradnju sa medicinskim osobljem stavljao vlažne sterilne gaze na dio lica.

Nakon određenog vremena moj mali anđelak je ugledao svjetlo noći, tako kažem jer je rođen nešto iza ponoći.  Sve boli, sva muka je prestala kad sam ga dobila u naručje još onako cijeloga zmazanoga, pogled na oca djeteta te njegove suze radosnice i sve se brzo zaboravilo.

Nakon tog prekrasnog trenutka kojeg su nam dozvolili da izmijenimo kratko nježnosti prema malom biću, dijete uzimaju te odvode na daljnje pretrage. Mene zadražavaju na dvosatnom promatranju  također po redosljedu i popraćeno uz veliku ljubaznost med. sestre Katje. Nakon toga smještaju me u apartman sa posebnim uvjetima intezivne njege mene i moga malenoga sinčića.  Dijete sam mogla vidjeti kada sam god htjela na način da sam pozvonila na zvono te bi me prebacili uz njihovu brižnu pratnju do djetetove sobe. Nakon toga usljedilo bi dugo tješenje brižnih babica sa riječima: „bit će sve ok, ne brini se“! Kao i svih tih divnih osoba-majki koje sam susrela po hodnicima, koje sam upoznala. Poslije par dana zaista je usljedilo tako da je maleni donešen k meni u sobu na hranjenje, presvlačenje i uživanje u tom lijepom trenutku svake MAJKE.  Nakon određenih dana odležanih u bolnici bivamo pušteni k domu našem.

Zaista je jedan divan osjećaj biti MAJKA, bez obzira na bol koju smo prošle, bez obzira na strane medicinske pojmove, prebacivanja iz svih tih labirinta bolničkih soba, sala, boksova, uz divno osoblje i pažnju koje vjerujem da nije nitko od nas svjestan tog trenutka.

Ali vrijedno je svakog spomena. Porod mog malenog Patrika. 24.02.2009.

Katica Ravanćić

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Priča uz opis mora sadržavati i sljedeće:

Rodilište:

Trajanje porođaja:

Ocjena rodilište 1/5:

Ocjena odjel babinjača1/5:

Vaše ime ili nadimak kojim želite da potpišemo priču.

Kako se rodila Dora

Oznake

Porod, Porođaj, Riječko rodilište

Rodilište: Rijeka

Trajanje: Od prokidanja vodenjaka do kraja 4 sata

Ocjena rodilište 1/5: 5

Ocjena odjel babinjača1/5: 3

01.10. na dan termina otišla sam na pregled u riječku polikliniku, a s obzirom da nisam osjećala da se išta događa, prije pregleda pokupila sam na autobusnoj pitu sirnicu koju mi je mama poslala da ne moram kuhati tih zadnjih dana. I tako ja i muž s pitom na pregled, spojili me na ctg, trudovi slabi i nepravilni, izmjerili tlak 150/100. Na pregledu neka doktorica, duže plave kose i jako draga, pogleda nalaze i kaže da moram ostati u bolnici s obzirom na visok tlak, ali da napravimo još i pregled, meni muka. Niti mi se u Rijeci ostaje duže, niti bih htjela spavati bez muža… Na pregledu vidjeli da sam već otvorena 5 prstiju i kaže ona meni da sam ja za rađaonu, šok, nisam sigurna da li sam je dobro čula pa ponovno pitam: za rađaonu?!, i ona opet odgovori da, da… Ajme meni, mislim mi šta ću sad, nisam jela, nisam kavu popila, krivo mi što sam išla prvo na pregled bez da sam sita… Izađem iz poliklinike, gledam muža, sad se već oboje smijemo jer bi uskoro trebali ugledati svoju curicu…

“Ulazimo u bolnicu, obavimo papirologiju, ja idem na brijanje i klistir, a on za to vrijeme odlazi kupiti mi papuče jer nismo ni torbu uzeli kad smo išli na pregled, klistir ne djeluje, valjda sam sve prebrzo izbacila, mene sram, ne znam da li da pitam za još jedan… ali odustajem, pravit ću se luda pa možda ne skuže…”

Dolazi muž s papučama, nosi mi ih sestra i kaže vidi kako ti je muž kupio lijepe papuče, a ja već na prvi pogled vidim da su kričavo roze i sigurno 4 broja manje, ne mogu vjerovati da je zaboravio koji broj nosim, krenem kukati sestrama, one se smiju i tješe me… Nakon toga se izlazim vani pozdraviti s njim, i nailazi doktor koji će mi kasnije probiti vodenjak i onako usput pita muža da li ostaje ili ide kući, a kako nismo planirali da mi bude na porodu, ali da ostane u bolnici, ona kaže da nigdje ne ide. Pozdravljamo se i ja ulazim u sobu gdje mi probijaju vodenjak, i vode me u rađaonu i spajaju na ctg, a nakon toga i na drip, počinjem osjećati trudove i ne izgledaju toliko strašno, pogledam na sat i vidim da je 12,15… Par minuta kasnije ulazi moj muž obučen u onaj zeleni kompletić, ja se smijem i pitam ga što radi, naime kako je rekao da ostaje u bolnici, nakon što sam ušla u rađaonu, došle su mu sestre, dale da ispuni izjavu i plati, te mu rekle neka se obuče jer ide u rađaonu. Tek tada je shvatio što je rekao i hvala Bogu da je, puno mi je značio, veći dio poroda smo se smijali.

Oko 12,40 trudovi su malo jači pa pitamo jednu od sestara kada bi trebala roditi, i ona kaže da se nadamo da će to biti danas, a u najboljem slučaju oko 20, 21… gledam na sat i mislim si ok, ovo može biti samo gore, idem probati s onim čuvenim disanjem o kojem su svi pričali na forumu, dahćem kao pas, muž se smije, ali meni je lakše pa ostajem pri tome. Oko 14 dolazi doktor na pregled, ja pitam kada je pravo vrijeme da tražim epiduralnu, a on mi kaže da je kasno, nije mi drago al ok, što da radim kad se ne mogu opet zatvoriti da mi bude pravo vrijeme, pitaju me da li moram na wc i vode me da još jednom piškim, putem me sestra pita da li želim probati na lopti, nemam pojma o čemu priča, ali kažem da može. Vraćam se u rađaonu i onu donose ogromnu loptu na koju sam se jedva popela, mene i mm to zabavlja pa se penjem na nju i skakućem, ljuljam se, pričam s njim, boli kad je trud al i to prođe pa se nastavljam smijati, nakon 20 minuta meni se učini da sam nekako niže na lopti jer mi više nije problem održavati ravnotežu i shvatim da se lopta ispuhuje, bilo mi je užasno neugodno kad sam zvala sestru, al nije bila gruba, samo se nasmijala i rekla da ću morati kupiti novu, ništa natrag na stol… Opet mirovanje, ne piški mi se ali ne bih ležala pa tražim da idem ponovno na wc, a oni mi donose onu noćnu posudu, gledam ja njih, sestra stoji pored mene i kaže, evo možete u posudu, e pa ne mogu, nisam nikada mogla ni prdnuti kad je netko u blizini, kako da piškim pred njom, uvlači mi kateter ali me ne pušta da idem sama na wc, odustajem od takvih ideja…

U to vrijeme svi se skupljaju kod mene u sobu i vire u susjednu rađaonu, naime taman se snimala emisija Provjereno i ona cura što rađa na stolčiću. O super, kamera u susjednoj sobi, samo mi fali da se kamerman zanese i krene raditi panoramu pa me snimi, popravljam haljetak i od tada samo prodisavam trudove, a kada popuste, spavam…

15,40 meni već pun kufer svega, kažem mužu da ne mogu vjerovati da sam zakasnila na je… epiduralnu, dolazi sestra, zaviri i kaže da ćemo idući trud na leđima i da probam tiskati, nije mi ništa jasno ali tiskam, nije lako ali ide, nakon toga vraća me na bok, žicam da mi skine ctg jer me žulja, ali neda… Gledam na sat – 16 sati, mislim si što ću do 20, kako da ne vrisnem kad me boli, ali radi one kamere ja sve stoički podnosim, bez ijednog glasa, dolazi doktor, kaže opet na leđa, nije mi jasno zašto me stalno okreću, nema šanse da ću roditi tako brzo, ali ih pitam zašto to rade, kaže probat ćemo opet tiskati, pitam da li to znači da ako dobro stisnem, da ću roditi, kaže da da, jedan trud mi ne da da tiskam i nešto mi radi, vjerojatno me je širio, e to me je bolio znam da sam mu ratoborno rekla “j.. te led šta mi radiš”, nasmijao se i rekao da kad osjetim trud stiskam, ja stisnem i u prvom stisku osjetim olakšanje, gotovo. 16,15 čujem plač, vidim da je nose na mjerenje – 3,200 i 49 cm, muž se smije, ljubi me, donose je na mene, ja je mazim, ima kose kao velika cura, prelazi joj preko ušiju i duža je od ramena, ne mogu vjerovati da je do prije 10 minuta još bila u meni, evo ni danas ne vjerujem da je ona ono malo čudo koje se vrpoljilo u trbuhu… Posteljicu sam izbacila bez problema, šivanje je trajalo sat vremena, ali nije bitno, toliko sam se mazila sa svojom princezom… Onako raznježena zahvaljujem svima, a oni mi govore da sam bila odlična, da nisam nijednom vrisnula, mislim si – naravno da nisam kad ste mi rekli da ću roditi oko 20, pa mi je bilo glupo prerano početi…

Nakon toga mi je bilo grozno na petom katu, ali za sve u rađaoni milijun riječi pohvale, radi njih – ne bojim se drugog poroda…

Martina

Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com.

A ako želite pročitati što sve novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).