Oznake
Moja cura puhala je nedavno u treću svjećicu na svojoj čokoladnoj torti. Od trenutka kad sam postala majka do danas, mnoga su se moja mišljenja i očekivanja promijenila kad je riječ o odgoju i odnosu prema djetetu.
U trudnoći sam uglavnom čitala knjige o povezujućem odgoju, no čini mi se da sam neke stvari pobrkala i prvih, sigurno godinu dana, pretjerivala u nekim stvarima.
Čitala sam nedavno tekst u kojem je jedna novopečena majka napisala da i odlazak na wc mora planirati. Vratilo me to u prve mjesece s mojom djevojčicom. Bila je jedno od zahtjevne djece, mnogo plakanja, mnogo nošenja, mnogo dojenja i malo spavanja. Malo je reći da sam kad je riječ o energiji bila u stalnom minusu, nedopuštenom.
Zaista, ručala sam s njom u sling marami, a tako sam išla na wc. Bila sam uvjerena da će imati traume za čitav život, ako je samo na tri minute dok se popiškim (kakanje nije dolazilo u obzir prije nego muž dođe kući…) ostavim u kinderbetu ili njezinoj ležaljci. Naime, te tri minute ne bi prošle bez plača, a meni je srce htjelo iskočiti od tuge. Tako sam bila premorena, nesretna i u strahu da svoj majčinski posao ne radim dobro.
Iz ove perspektive, tri godine starije i iskusnije perspektive, mislim da sam bila naivna i bedasta. Naime, sada sam uvjerena da sam mnogo toga bila krivo posložila u glavi. Ponekad mi se čini da je danas moderno biti majka patnica, majka koja ne ide niti na wc bez da traži dozvolu od svog djeteta, koja je podređena isključivo djetetovim potrebama i ne smije joj smetati deset buđenja po noći. Dapače, u tome bi trebala uživati. I ja sam bila upala u tu zamku koja nije nimalo bezazlena – ni fizički ni emotivno. Jer maziti i voljeti svoje dijete je naravno najvažnije na svijetu, ali to nije i ne bi smio biti sinonim za premorenu majku koja si ne može priuštiti dvadeset minuta za pošten obrok ili kratku šetnju bez djeteta.
Dobila sam nedavno od prijateljice na čitanje knjigu Majčino pravilo. Riječ je o knjizi izdavača koji se uglavnom bavi duhovnom literaturom, konkretno kršćanskom. Imala sam naravno očekivanja o tome kakva bi knjiga mogla biti, i naravno, poprilično plitko pretpostavila da je riječ o knjizi u kojoj se majka žrtva koja živi isljučivo i samo za supruga i djecu. Porilično me zato iznenadilo da je poredak prioriteta u knjizi posve drugačiji.
Naravno, na prvom mjestu je Bog, a nakon toga poredak je sljedeći – majčine potrebe, potrebe supruga, odnosno bračne zajednice i tek nakon toga djece. To nipošto ne znači da su djeca zanemarena što će netko možda sada pomisliti, jer danas je gotovo politički i društveno nekorektno staviti svoje potrebe i potrebe supruga ispred potreba djece. Zapravo – upravo ovakav poredak rezultira najvećom brigom za dijete. Kako? Ide se od pretpostavke da žena koja ne zaboravlja na svoje potrebe, koja ne zanemaruje svoje potrebe za emocionalnom bliskošću i povezanosti sa suprugom može biti zdrava, stabilna i zadovoljna žena, supruga i majka. Jer majka, kojoj su potrebe djeteta i supruga, na mjestu višem od potreba nje same – na kraju će se potrošiti fizički, zdravstveno i emocionalno. Žena koja ne zaboravlja na supruga (i suprug na nju) stvara povoljne uvjete za stabilnu obiteljsku zajednicu koja je presudna za dijete.
Zato, kada nam dođe sljedeće dijete, stvari ću si posložiti malo drugačije. Sa puno ljubavi, maženja i nošenja, ali ne pod cijenu kroničnog umora i opstipacije, jer mi dijete nije dalo dozvolu da odem na wc. Ako će i biti malo plakanja, jer je mama na wc-u – preživjet će i uvjerena sam neće imati trajne posljedice zbog tri minute suza.
Ako želite pročitati što novopečenim mamama (i tatama) savjetuju roditelji (njih više 600 iz cijele zemlje), knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe.
Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).
Napomena: Ovo je jedan od blogova koje sam pod pseudonimom Mama Nina pisala za izvrstan portal za roditelje mami.hr.
