POSEBNA PRILIKA

Featured

DM Babybonus

Od 01.01. 2017. do 31.03.2018. u Babybonus knjižici dm-a s korisnim popustima za trudnice pronađite i kupon za knjigu Mama zna najbolje (i tata)! Kupite u pola cijene hit knjigu u kojoj budući i sadašnji roditelji najmlađe djece mogu saznati sve o trudnoći, porođaju, njezi bebe, dojenju, dohrani, odvikavanju od pelena i svim ostalim top temama majki i očeva. Knjiga sadrži i prošireni popis potrepština za bebu čiji dio možete pročitati na blogu.

„Roditelji koji su mi se javljali, kao najveće vrijednosti knjige Mama zna najbolje (i tata) uvijek navode da se lako čita, da im pomaže u svakodnevnim izazovima s kojima se kao roditelji susreću i da je uz to zabavna,” istaknula je autorica Marina Knežević Barišić, majka djevojčice i dječaka.

Osim iskustva same autorice, knjiga donosi i više od 1000 savjeta 600 hrvatskih mama i tata. Roditelji iz svih dijelova Hrvatske odlučili su dio svojih iskustava podijeliti s drugim mamama i tatama kako bi im olakšali prve godine roditeljstva.

Cijenjena pedijatrica, dr. Marija Čatipović, recenzentica knjige preporučuje knjigu Mama zna najbolje (i tata): „Svaki roditelj prepoznat će se u ovoj knjizi i pronaći odgovore na svoje dileme. Sve su teme lijepo obrađene i sve će biti vrlo korisne čitateljima. Napisane su vrlo razumljivo i potkrijepljene činjenicama iz stvarnog života i iskustva, što smatram posebno vrijednim“.

Knjiga donosi i rezultate opširnog istraživanja u kojemu su sudjelovali brojni roditelji o zadovoljstvu rodilištima, medicinskim osobljem, trudničkim tegobama i dr.

Posebna vrijednost knjige je poglavlje namijenjeno budućim očevima u kojemu mogu pročitati kako izgleda kada tata prisustvuje porođaju, kako se povezati sa svojim djetetom i kako to izgleda kada je tata na roditeljskom dopustu, sve uz konkretne savjete očeva koji su sve to i sami prošli.

“Ovo je fantastična knjiga, puna informacija i savjeta, koja je kvalitetan vodič od prvog dana trudnoće pa do djetetovih prvih nekoliko godina života. Autorica je uspjela obuhvatiti svaki detalj, sve moguće situacije, koje nas mogu zanimati tijekom trudnoće, oko njege i brige za dijete i to na vrlo opušten i zanimljiv način. Iako sam već majka, kada bih opet ostala trudna ova knjiga bi mi bila od velike pomoći. Kao da je deset knjiga pretočeno u ovu jednu.”, rekla Maja Vučić, psihologinja i UNICEF-ova ambasadorica, također recenzentica knjige.

Novo, luksuzno izdanje hit knjige Mama zna najbolje (i tata)  idealan je poklon i dostupno je u svim većim knjižarama, a uz kupon iz DM-ove Babybonus knjižice za trudnice knjiga je dostupna u pola cijene!

Knjigu možete platiti pouzećem, uplatom na račun ili kreditnim karticama. Rok dostave je 2 do 7 dana.

Oglasi

Dosada je podcijenjena

Oznake

, , , , , , ,

Crtići, video-igre, mame i tate koji neprestano smišljaju nove aktivnosti kako bi zabavili i educirali svoje dijete, more izvanškolskih aktivnosti…

Najmlađi članovi društva danas često imaju dane pretrpane kao top menadžeri.

Dnevni rasporedi mnoge djece izgledaju tako da dan provedu u vrtiću ili školi, nakon čega slijede bezbrojni treninzi što oni sportski, što umni. I tako pet dana u tjednu, a neki čak i vikendom. Gdje je u tome slobodno vrijeme, vrijeme za obitelj, trenuci kad ste zajedno iako svatko radi nešto svoje?

knjige

U silnoj želji da dijete napreduje, dobije poticaj koji je svakom djetetu potreban za razvoj često se pretjeruje.

Mnoge djevojčice i dječaci već su u najmlađoj dobi premoreni, neispavani, kronično umorni ili nemirni.

U trci za tko zna čim, mnogi zaboravljaju da su mirne aktivnosti poput čitanja i crtanja, nestrukturirana igra i dosada jednako važni za svako dijete.

dječak s naočalama

Kada dijete ima slobodno vrijeme za sebe, kada je samo sa svojim mislima, to mu daje priliku da bude kreativno.

Možda će izumiti papirnatu raketu, otkriti neki skriveni talent ili proučavati bube u dvorištu, a to ne mogu ako nemaju vrijeme slobodno od strukture.

Iz iskustva s mojom djecom, naučila sam mnogo, ali evo što smatram najvažnijim:

  • od malih nogu umjesto ekrana poticati kod djece ljubav prema mirnim aktivnostima koje traže koncentraciju kao što su čitanje, crtanje ili slaganje kockica i slagalica
  • dio dana posvetiti samo njima kroz zajedničku igru, čitanje, edukativne aktivnosti
  • dio dana ostaviti ih na miru i pustiti ih da budu sami sa svojim mislima
  • poticati ih na igru s vršnjacima koja nije uvijek pod budnim okom roditelja (ili barem da oni misle da je tako).

cvijet

Kad se djeca žale da im je dosadno, roditelji ne trebaju tražiti način kako bi ih zabavili, nego im reći da vjeruju u njihovu sposobnost da se sami zabave i jednostavno ih pustiti. Oni to mogu.

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjena

 

Ako želite pročitati što mamama (i tatama) savjetuju roditelji knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe.

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Roza suknjica od tila

Photo Credit: Make Life EasierDječaci za maškare u plavoj Elzinoj haljini jer ni njih nije zaobišla Frozenmanija. Djevojčice koje obožavaju Star wars. U posljednje vrijeme često na društvenim mrežama, domaćim i stranim portalima čitam tekstove i vidim fotografije koje slave različitost i mogućnost izbora. To više nego podržavam, nikad nisam bila od stavljanja u kalupe, niti svoju djecu tako odgajamo. Trudimo se djecu odgajati tako da ne postoje igračke ili boje samo za djevojčice ili samo za dječake. Pa se tako naša curica nikada nije igrala lutkama, iako ih ima nekoliko i voli gledati Traktora Toma, a naš dječak je od Sv.

Nikole na poklon dobio metlu jer je postalo nemoguće počistiti stan, a da on ne hoda za nama i traži da mu damo metlu.

Ipak, ta je ista djevojčica do prije pola godina kao prihvatljive boje odjeće priznavala samo rozu i ljubičastu, a taj isti dječak obožava autiće. Nitko im to nije nametnuo, jednostavno, od ponuđenog, njih je baš to veselilo. Čini mi se da mnogi danas u silnoj želji ili potrebi da budu politički korektni brane svojim djevojčicama da se oblače u ružičaste suknjice od tila ili ih barem brine kako to drugi vide. Hoće li je odmah smjestiti u ladicu namijenjenu djevojčicama koje razmišljaju samo o uređivanju i nisu baš najbistrije? Mora li djevojčica danas imati odjelo supermena da bi pokazala svoju snagu? Čini se da se i u tome kao i u svemu danas ide u krajnosti. Tako je djevojčica u ružičastom i dječak koji se igra autićima postalo nešto prema čemu danas mnogi imaju predrasude – da su ta djeca ukalupljena u stare stereoptipove o ulozi djevojčica i dječaka, da im je to sigurno nametnuto. I nekako mi se čini da je i ovaj stereotip više usmjeren na djevojčice.

No je li zaista tako? Ima li djevojčica koja voli princeze, vile i haljine automatski manje šanse da postane uspješna, pametna, informirana nego ona koja se igra supermana? Ne bih rekla. Čak i ako polazim iz vlastitog iskustva. I ja sam voljela „curičaste“ stvari i Disneyeve bajke, čak i danas omražene barbike. Nisam zato glupa, nisam čekala da me princ spasi, volim svoje tijelo iako nije savršeno i nije me to na niti jedan način spriječilo da postignem ciljeve koje sam imala i imam u životu. Čak ni kad su mi drugi govorili da su nedostižni.

Zato bih rekla da igra može utjecati i kad je o stereotipovima riječ na dječji razvoj, ali sigurno nije presudna. Važno je i ono što djeca uče od nas roditelja, važno je kakvu im mi poruku šaljemo svojim primjerom i životom, važno je da ih usmjeravamo, ali i dajemo im potporu i uvažavamo ono što oni žele. Jer na kraju nije važno je li djevojčica u Superman odjelu ili rozoj suknjici od tila. Važno je da zna da upravo takva kakva je može postići sve što želi i da ne mora biti u odjelu i kravati da bi osvojila svijet. To se može i u crvenoj haljini i štiklama.

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjenaAko želite pročitati što mamama (i tatama) savjetuju roditelji knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe.

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

 

 

 

 

 

 

Photo Credit: Girl in a tulle skirt, Make Life Easier

Jordan – zemlja u kojoj je najbolje vrijeme za šetnju s djecom iza ponoći! :-)

Oznake

, , , , , , , , , ,

O tome kako je biti mama (i tata) u Jordanu razgovarali smo s Jelenom i Goranom koji su se odlučili u tu zemlju preseliti. Podjelili su s nama što je slično, a što posve različito od života u našim krajevima.

Za početak, koliko dugo živite u Jordanu i je li bila teška odluka o odlasku u zemlju koja se u mnogim stvarima razlikuje od našeg djela svijeta?

U Jordanu smo dvije godine. Kad se ukazala prilika nismo se mnogo dvoumili oko odlaska, oboje smo to prihvatili kao avanturu.

1551763_10151878326628671_1604002956_n

Muž je iz Poreča i tamo smo živjeli prije nego smo došli u Jordan. Nekako u isto vrijeme je došla vijest da sam trudna i njegova ponuda za posao. Istražili smo malo i odlučili se na taj veliki korak. Najbitnije nam je bilo da imamo kvalitetnu medicinsku uslugu i dobro zdravstveno osiguranje.

IMG_1248

Doselili smo se na početku petog mjeseca moje trudnoće, krajem travnja 2013. Dječak je rođen u Ammanu. Inače, živimo u Aqabi. Neveliki grad, udaljen 400km od Ammana.

Prije nego smo doselili, sve su informacije i savjeti govorili da su bolnice ovdje loše i da moramo ići u Amman za sve. Mislila sam da su ljudi razmaženi i da i ovdje rađaju žene, pa ću i ja. Kada smo došli stvari su ipak izgledale malo drugačije pa smo poslušali savjete i sve preglede obavljali u Ammanu.

Kakva je zdravstvena skrb o trudnicama u Jordanu? Razlikuje li se ovisno o tome jeste li stranac ili Jordanac?

Jelena: Naša pozicija se u potpunosti razlikuje jer imamo međunarodno zdravstveno osiguranje koje nam pokriva sve troškove liječenja i daje mogućnost izbora bolnice i doktora.

bolnica jordan

Goran: Zdravstveno osiguranje u Jordanu (generalno) za svoje zaposlene ugovara firma sa osiguravajućom kućom. Broj posjeta doktoru je ograničen (oko 14 godišnje), lijekovi se pokrivaju u potpunosti za zaposlenika, a u određenom postotku za članove obitelji.

Kako je izgledao vaš porođaj i boravak u bolnici u Jordanu?

Goran: Kako je Jelena bila trudna prije nego smo odlučili preseliti u Jordan, bolnicu smo izabrali prije odlaska. Rečeno nam je da treba izbjegavati bolnice u našem gradu, Aqabi, jer nivo usluge nije zadovoljavajući.  Na našu sreću bila nam je dostupna najbolja bolnica u Jordanu (vjerojatno i šire). Iako 350 km udaljena od našeg mjesta, bila je nesumnjivo najbolji izbor. Svo osoblje govori engleski jezik, bolnica je privatna i odlično opremljena, a trudnoću i porod nam je vodio vlasnik osobno. U bolnici postoje dva kata sa sobama, na jednom su jednokrevetne, a na drugom apartmani.  To je bolnica u kojoj su rodili svi stranci koji žive u Jordanu.

Jelena: Mi smo na sve preglede išli zajedno što je sasvim uobičajeno u Jordanu. Ponekad smo i veće grupe ljudi vidjeli kako idu na pregled, pretpostavljamo članovi obitelji.
Preglede smo uvijek imali vikendom kako bismo mogli putovati do bolnice i natrag. Posljednji smo mjesec svaki vikend imali preglede i putovali. Tako smo se jednog vikenda upravo vratili iz Ammana kada je puknuo vodenjak pa smo se vratili neraspakirani u auto i zaputili u rodilište. Zbog udaljenosti od bolnice morali smo biti spremni na sve. Odgledali smo brojne filmove o porodu u autu, ispitivali kojom cestom ćemo najbrže doći do bolnice i psihički se pripremali.

IMG_1830

Kako smo tu sami, u nepoznatoj kulturi, jeziku, novoj zemlji, puno sam istraživala sama o porodu. Odlučila sam da želim potpuno prirodni porod, naučila što je plan poroda, napravila ga i sa svojim liječnikom razgovarala o svemu. Jedna od stvari koje sam se plašila još prije nego smo došli je bila da li će moj muž moći prisustvovati porođaju. Ipak je arapska zemlja u pitanju. Na upoznavanju, liječnik je rekao da je poželjno da prisustvuje i od tada je sve izgledalo lako. Željela sam potpuno prirodni porod i tako je i bilo. Kad se Mika rodio dali su ga tati u naručje, mene vozili na krevetu i svi zajedno smo ušli u lift i smjestili se u apartman u kome smo zajedno bili iduća tri dana.

Kako je izgledao trudnički tečaj? Postoji li podrška zajednice kroz grupe za dojenje ili nešto slično tome?

Redovni trudnički tečajevi, grupe za podršku dojenju i patronažne sestre u Jordanu ne postoje.

Saznali smo da u Ammanu postoji žena koja je završila obuku u Kanadi i privatno vodi prenatalne tečajeve. Dogovorili da odradimo tečaj u jednom vikendu kako bi nam se poklopio sa odlaskom na pregled u Amman. Tečaj smo odradili zajedno i bili smo jedini polaznici. Dugog dana, na temi dojenje su nam se pridružile još tri žene. Bilo je jako zanimljivo. Imali smo lutke za vježbanje, prošli tehnike masaže kojima pratilac može olakšati trudove ženi i razne druge savjete i trikove. Dobili smo i različite prateće materijale, podsjetnike, pa i poklone.

2U bolnici postoji savjetnica za dojenje, Amerikanka udana za Jordanca. Dolazila nam je u sobu nekoliko puta na dan i kroz neobavezno časkanje davala podršku i savjete. Ona je, zapravo, jedina koja nas je redovno obilazila i provjeravala kako smo i kako nam ide. I nakon izlaska iz bolnice mogli smo joj se obratiti za savjet.

U Kuranu piše o dojenju do druge godine. No, kao i svuda, ima onih koje doje i onih koje ne. Na tečaju na temi dojenje, bila je žena koja je čekala drugo dijete. Pričala je o tome kako nije mogla dojiti prvo jer, naravno, žive sa muževim roditeljima u kući I kad god bi htjela dojiti, svekar ili svekrva bi se nacrtali i njoj je bilo neugodno.

IMG_1195

Uspjela sam vidjeti ženu u burki (sasvim u crnom s prekrivenim licem) koja doji ispred marketa. Jednom. Najčešće nose bočice i negoduju kada ja dojim u čekaonici kod pedijatra. U početku mi je bilo neugodno zbog toga, ali sam ubrzo prevladala taj osjećaj. Dojim na zahtjev i svuda. Imam maramu za dojenje ili nešto čime malo zaklonim. Ne obraćam pažnju.

Kakva je situacija s pravima domaćih žena?

Jelena: Jordan izgleda kao jedna od liberalnijih islamskih zemalja. Tesko je procijeniti da li je to zaista tako. U zemlji postoje sveučilišta na kojima se školuju i muškarci i žene. Zakonski ne postoje nikakva ograničenja u tom smislu, ali mogu postojati u samoj obitelji ako su zatvorenije i tradicionalnije. Toga ima sve manje, eventualno u manjim sredinama. Država je monarhija i sekularna je po uređenju, ali je društvo u nekoj mjeri i dalje u plemenskim zajednicama.

IMG_2294

Ljudi su raznoliki, pa tako ima žena sa burkom (skroz u crnom i sasvim pokrivene), onih koje nose samo hijab (maramu) i onih koje se odijevaju po posljednjoj modi zapadnog svijeta i nose bikini na plaži.  Ne poznajemo ni jednu porodicu s više žena. Poznajemo ženu koja radi kao osiguranje u hotelu, a vikendom peče kekse koje prodaje na tržnici.

Goran: Radio sam u više arapskih zemalja i upoznao sam samo jednog čovjeka koji je imao tri žene. Čak su se i lokalci čudili i smatrali ga izuzetkom. To sve više postaje izuzetak prije nego nego pravilo. Kulturološke razlike su generalno velike i mogle bi biti tema za sebe. U knjizi “Arapska kultura iz perspektive Arapina” autor kaže otprilike ovako: “Zapadnjaci nakon drugog svjetskog rata teže perfekcionizmu, dok se Arapi zadovoljavaju prosječnošću (approximation u originalu)”. Ta rečenica vrlo dobro opisuje razlike u kulturama i pogledu na svijet.

Kako su uređeni porodiljski dopust, postoje li naknade?

Plaćen je porodiljski od 40 dana do  tri mjeseca što ovisi o tome je li tvrtka privatna ili državna. Plaćeno je 100% iznosa plaće.

Idu li djeca u Jordanu u jaslice/vrtiće i plaća li se to? (Ako znaš bilo bi super da mi napišeš info i za vas strance i za domaće ljude, znači idu li domaća djeca u vrtiće ili su doma s majkama…)

Državne jaslice i vrtići su besplatni. Privatni i internacionalni se plaćaju i mogu biti dosta skupi.

IMG_1193

Tipična tradicionalna obitelj ima puno djece tako da mama ostane doma brinuti o njima. Strancima su dostupne privatne jaslice, vrtići i škole. I u našem gradu postoji internacionalni vrtić (2+). Ja ne radim pa sam kod kuće s djetetom.

Temperature su u Jordanu visoke tokom cijele godine, koliko to utječe na životni ritam ljudi s djecom?

Jordan je geografski raznolik. Aqaba je najjužnija točka i nalazi se na Crvenom moru i temperature su preko 30 veći dio godine. Manje od 30 je od prosinca do polovine ožujka, a nikad niža od 15. Dan provodimo tako što smo vani ujutro rano i uveče kada je najmanje vruće. Ostatak dana smo u klimatiziranom prostoru. Zanimljivo je, i za nas neobično, da lokalci imaju sasvim drugačiji ritam. Dan im počinje znatno kasnije i kasnije se i završava.

IMG_1952

Ujutro spavaju dugo i ništa ne radi. Naš pedijatar radi od 11 sati na primjer. Tako je uobičajeno da sretnete obitelj u šetnji poslije ponoći sa malom djecom. Čak i u 3 ujutro!

U Jordanu djeca uglavnom ne dobivaju preventivno D vitamin (nema potrebe, sunca ima u izobilju), no vi ste ipak svjedočili da i u takvim uvjetima dijete može dobiti rahitis. Kako je to moguće?

Imamo prijatelje čije je dijete oboljelo od rahitisa jer u mjesec dana kada je Eid, nisu bukvalno vidjeli sunca. Muž radi do 19h, večeraju kasno, druže se I na spavanje idu u poslije tri ujutro. Muž ide raditi od sedam, a žena (i djeca) spavaju do 14h.

Koje ste zanimljive razlike uočili kad je riječ o roditeljima s djecom?

U Jordanu vole djecu i imaju ih puno. Njihove bebe su zamotane u deke bez obzira na doba godine i temperaturu. Mislim da to ima veze sa štrigima i urocima. Kada vide djecu koja su razgolićena, malo se čude i brinu (zbog vjetra i sunca) ali se i raduju. Svi žele primiti dijete i prolaznici na ulici ga žele ljubiti.

20141010_122935

Malo žena doji iako su siromašna i nerazvijena zemlja. Tetra pelene ne postoje. Autosjedalice koriste stranci i možda neko od lokalnih ljudi iz Ammana. Bebe sjede u krilu vozača! Smatram da je kvaliteta ishrane beba i djece loša. Koriste puno začina i sjemenki u ishrani, ali jako vole junk food. Nemaju svijest o nutritivnim vrijednostima.

Sjetila sam se još nečeg. Kako su obitelji često s puno djece (3+), onda ta se djeca međusobno paze i odgajaju. Kada smo jednom bili u posjeti, najstariji sin od 10 godina, uzeo je savršeno vješto moju bebu, nosio ga I zabavljao. U kući u kojoj smo bili, sva djeca su pomagala postaviti ručak i pospremiti nakon objeda, posluživali su goste i sve što treba.

Kako izgleda djetinjstvo tipičnog Jordanca i postoje li razlike ovisno o tome je li dijete dječak ili djevojčica?

Dječaci su svakako u tradicionalnijoj sredini poželjniji i više maženi i paženi u odnosu na djevojčice.

jordan

Iz našeg ugla, reklo bi se da im je sve dopušteno I da su razmaženi. Naravno, ne treba biti isključiv i nije ništa tako striktno podijeljeno.

jordan 1

Curice su lijepo obučene, sa puno ukrasa, sjajnih detalja, čipke. Pretpostavljam da sa spolnom zrelošću dobiju i hijab. Razlike se mogu primijetiti već u rodilištu gdje posjetitelji donose poklone I aranžmane od balona. Oni za dječake puno su raskošniji od onih za djevojčice.

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjena

 

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knjižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Djeca i brak ili djeca i mrak? :-D

Oznake

, , , , , , , , , ,

Woman Kissing the Top of a Baby's Head (3-6 Months)

Zaljubljeno gledate u malenu, mirisnu štrucu koju ste zajedno donijeli na svijet. Život je lijep. Vaš brak je savršen, ma sve je savršeno.

Često se čuje da djeca učvršćuju brak i to je vjerojatno točno na nekoj razini. Na svakodnevnoj, upravo djeca mogu biti najveći izazov za brak.

Piše se dojenju, grčevima, strijama, čak i o postporođajnoj depresiji. O odnosima para nakon dolaska prinove nikada nisam ništa pročitala. Umor, nespavanje i iscrpljenost živce čine tankima.

Ako je riječ o prvoj bebi, gdje se mama i tata navikavaju da su uopće roditelji onda se još moraju i kao par naučiti funkcionirati u novoj ulozi.

Neslaganja ponekad krenu još u trudnoći. trudnicaIako je Lanin dječak napunio godinu dana, ona i dalje ne može zaboraviti kako je suprug odbio biti uz nju na porođaju. „Kako on nije bio sa mnom jer se previše bojao i otvoreno je pokazivao da su mu vlastiti strah i gadljivost važniji od pružanja podrške nama su problemi počeli samim porodom. Često mu i sad u nekim svađama to znam spomenuti jer me užasno povrijedilo takvo ponašanje, pogotovo zato jer nećemo imati više djece i svjesna sam da neće imati priliku za popravak. Sad bi htio vratiti vrijeme, ali to se ne može.“ Kaže Lana.

Dok se žene kroz trudnoću većinom uspiju pripremiti emocionalno za novu ulogu, muškarcima nova situacija počinje djelovati realno tek kad se dijete rodi. Upravo to što se nalaze na različitim razinama prihvaćanja nove situacije često je izvor sukoba. Neki se muškarci doslovce uplaše.

Nove obveze, dijete koje ovisi o njima, mnoge brine i financijska strana, žena koja je umorna i drugačija nego prije bebe – pa se zatrpaju poslom, nikada ih nema. A žena se osjeća napuštena od svih.

Marija koja ima dvoje djece tvrdi da su djeca jako loše utjecala na odnose između nje i muža: „Sa prvim klincem se nije snašao baš nikako… Trebalo mu je jako dugo da prihvati ideju da ima dijete, ne bi ga praktički ni pogledao i to me boljelo. Apsolutno sve oko malog sam radila sama, i normalno, povezali smo se jako, našla sam utjehu u njemu, barem je on pokazivao da cijeni ono sto radim za njega.

White Pacifier and Baby Shower Invitation

Prestala sam biti žena, bila sam samo mama. I voljela sam biti korisna, moj je život dobio smisao. A muž i ja smo se strašno udaljili, on je valjda odjednom zaključio da u tom mama-sin odnosu nema mjesta za njega. Pa je izbivao iz kuće nakon posla, uzimao sve ponuđene sportske aktivnosti koje je mogao, pa je tako jedan dan igrao squash, drugi dan nogomet, treći dan nešto treće… A ja sam visila sama doma s malim. Bila sam u stranoj zemlji, nisam poznavala nikoga.“ Situacija se, kaže, s vremenom popravila i kada je došla druga beba, muž joj se bolje snašao. Ipak, i sada su se udaljili, a Marija kao najveći problem ističe nedostatak komunikacije:

„Ako mu se obratim dok gleda nešto na TV-u kaže da zar ne mogu pričekati reklame. Ako igra igricu na kompjuteru, neka pričekam 10 minuta… E pa dragi moj, život nije samo kad su reklame. Voljela bih da sam ipak malo važnija od reprize Dva i pol muškarca i igrice u kojoj je, eto, zbog mene, izgubio život.“

Neki muževi smatraju da su djeca i kuća samo ženina briga. Takvo iskustvo ima i Marija i to je kaže najviše frustrira: “Briga za dijete/djecu bi trebala biti podijeljena i zajednička. Ako ja sve radim i pokušavam zamijeniti i tatu jer je on psihički ili fizički odsutan, budem premorena i nemam snage još i za brak davati što treba. Ako nemam 20 minuta odmora od toga da sam mama, ako nemam vremena obrijati noge i namočiti stopala jer on ne može podnijeti da mu dijete plače 10 minuta dok me nema, to mene psihički iscrpi. Ako sve što imam dam djetetu, ne ostane mi ništa ni za mene niti za nas. Jer kad napokon imam 10 minuta, sve što zelim je – tišina i sve za što sam sposobna je – san.”.

Ivana je pak ponosna kako se muž snašao u ulozi tate. Brinuo se o bebi i njoj nakon porođaja carskim rezom i zahtjevnog oporavka. Ipak, smeta je što se ponekad ponaša kao da joj čini uslugu ako sudjeluje u kućanskim poslovima: „Npr. poslije večere pomete pod u kuhinji dok ja spremam dijete za spavanje (pranje, presvlačenje, vitamini, kreme, bla, bla) i redovito nariče iz kuhinje kako je on Pepeljuga i kako bih ja trebala pomesti.“ Takav njegov stav je nedavno, priča Ivana, eskalirao u veliku svađu nakon što ga je zamolila pomoć, a on prokomentirao da kako druge žene sve mogu, a ona eto ne može.

ljubavSanja svoj brak prije djeteta opisuje kao zaista idealan. Suprug i ona bili su uvjereni da će dolaskom bebice sve biti još ljepše, no to se nije dogodilo: „Da me ne shvatite krivo, naše dijete je nama sreća najveća, ali nema tog savršenstva koje može izdržati neprospavane noći i konstantno plakanje. Mužu i dan danas zamjeram jer nije bio sa mnom na porodu. Kada mi je doista bio najpotrebniji, razočarao me, jako me to povrijedilo i ni dan danas ne mogu preko toga prijeći. Tu je počelo, pa se nastavilo sa klasičnim problemima nakon dolaska bebe. Udaljili smo se, nježnosti su se prorijedile, razumijevanje je popustilo. Intimni život se promijenio, više nikada i neće biti kao prije. Svađe su češće i žešće. Nadam se da ćemo se naučiti bolje nositi sa problemima koji nas prate kroz odrastanje našeg jedinica.“.

Dok neke žene traže pomoć, druge će ponuđenu pomoć je odbiti, a mnoge to kasnije i zažaliti. Iako je Maji bilo teško nakon rođenja prvog djeteta, nije prihvaćala ponuđenu pomoć: „Zbog šavova mi je bilo teško stajati i hodati i muž je htio pomoći. Tu sam ja pogriješila jer sam ga isključila čak i iz banalnih stvari poput mijenjana pelena.“ A onda je prošla godina dana porodiljnog i ona se vratila na posao. I tu su krenuli problemi: „Muž je naviknuo i na skuhano i na pospremljeno i na dijete kojim se netko bavi te nije pokazao ni najmanju volju sudjelovati u nekim stvarima. Silom prilika sam dugo radila, od 9-17h. Došla bih doma, morala sam obaviti kupnju i kuhanje za drugi dan (ne za sebe, za muža koji bi taj dan bio slobodan), šetnju i parkić s djetetom, tuširanje djeteta i uspavljivanje. I na kraju sam još dobila porciju prigovora jer nije dovoljno čisto i jer nema ručka za drugi dan. Užas.“ Bilo je kaže razgovora i o razvodu. Kad je voda došla do grla, sjeli su i razgovarali i preraspodjelili obveze. Uskoro joj završava porodiljni s drugim djetetom i za to se već priprema: “Planirana kupovina jednom tjedno, skuhani obroci koji se mogu odmrznuti i podgrijati, veš koji ću vješati isključivo ja jer ga onda ne trebam peglati i tako. Vjerujem da će ovaj put biti nešto bolje. I on i ja radimo u smjenama i nekad je stvarno stresno kad ne znaš hoćeš li stići po dijete na vrijeme u vrtić.„. Drugim mamama savjetuje da uključe svoje muževe/dečke maksimalno u brigu o djetetu: „Nije važno jel’ vode djecu van u pidžami, u prljavoj majici, svijetlo plavoj majici koja nikako ne paše na zelene hlače. Djecu nemojte vezati uz sebe kao jedine osobe uz koje oni mogu preživjeti.“.

sleep-couple-baby-mother-nickelodeon-moms-ecards-someecards

Ana se nedavno vratila na posao. I suprug i ona još se navikavaju na to. Iskrilo je, no na vrijeme su odlučili sjesti, porazgovarati i vidjeti kako će voditi brigu o kućanstvu: „Ja sam ima koji tjedan sjela sa mužem i otvoreno rekla što sam trebala. I dala mu da složi plan koji će odgovarati i njemu i meni. I našli smo sredinu nekakvu. Držimo se svatko svog djela i mogu reći da mi je zbilja pao kamen sa srca. I popustio malo stres. Dalje ćemo vidjeti.“.

Zato razgovarajte. Recite na glas što vas muči. Vaš muž NE MOŽE čitati vaše misli. Muškarci nemaju tako osjetljive antene kao žene i većina ne razumije suptilne znakove. Zato se ne treba duriti u sebi i misliti kako bi on „morao“ znati kako ste umorni, trebate pomoć ili nešto deseto.

Kad je prvo dijete u pitanju, a često i kasnije, ponekad je teško prihvatiti da s djecom dolaze ozbiljnije obveze, da nema toliko spontanosti, uživanja u dvoje, posebno za one koji nemaju baka servis na raspolaganju. 1339804115893_6047123Ivana ističe da joj nedostaje upravo to vrijeme u dvoje, malo romantike, spontanosti: „Mi smo stvarno godinama guštali. Ljeti bi izlazili skoro svaki dan, na piće, na pizzu, na živu muziku (ne znamo plesati ni jedno ni drugo, ali to nas ne sprečava :-D), imenima se nikada nismo zvali, sve je ljubi, bubi, mici, maci… Moglo nam je biti da zimska nedjeljna popodneva provedemo uz vatricu iz kamina, bijelo vince i sir i trilogiju Povratka u budućnost. Ja sam imala dovoljno energije ostati peglati nakon što bi on otišao spavati navečer.  Znam da ćemo iz ovoga izaći još jači, ali eto… žao mi nas balavih, glupavih, veselih…“.

Doći će sve na svoje mjesto. S prvim djetetom je to najizraženije. Trebaju i muž i žena naučiti prijeći preko svojeg ega i prihvatiti dijete i činjenicu da će ono barem neko vrijeme biti prvo. Nije to lako.

S drugim je lakše jer čovjek zna kako će sve izgledati. Vjerujem i nadam se da se stvari mijenjaju u korist supružnika i braka kako djeca rastu. Jednostavno, to je takvo razdoblje u životu i treba to prihvatiti i s tim se nositi.

Iz vlastitog iskustva mogu reći bit ce bolje, bit će lakše, doći će opet vrijeme u kojemu će biti više vremena u dvoje. Do tada iskoristite svaku priliku da uhvatite koji trenutak nasamo, za razgovor koji ne uključuje pelene i kašice, za nježnosti, zagrljaj i poljubac prije spavanja.

I da, tražim tate dobrovoljce da vidimo što oni imaju za reći na temu odnosa sa svojim curama/suprugama od kad su postali roditelji. Ajmo, budite hrabri! 😀 Ne brinite, mijenjam imena na zahtjev. Javite mi se na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Hvala!

Marina

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjenaA ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!


Pridružite nam se i na Facebook stranici
 Mama zna najbolje(i tata).

Ljubomora i ljubav

Oznake

, , , , , , , , , ,

Woman and young girl embracing outdoors smiling

Moj dječak ima deset mjeseci. Moram priznati da je s drugim sve to nekako brže prošlo. Nisam se ni okrenula, a prošlo je onih prvih nekoliko, vrlo zahtjevnih mjeseci. Nakon drugog porođaja oporavak mi je bio mnogo brži. Osim što je porođaj (iako puno dulji od prvog) bio lakši, rekla bih da je to zato jer sam znala kako to izgleda, što mogu očekivati i kako ću se osjećati. Nije bilo kao nakon prvog porođaja onog osjećaja da te netko katapultirao u svemir i da pojma nemaš što ćeš i kako sada.

No, ipak, prvi mjeseci su uvijek teški. Porođaj je ipak porođaj, dojenje svakih sat i pol dva danju i noću, plus, tu je i starije dijete. Zapravo, više od porođaja, dojenja i toga kako ću se snaći s drugom bebom, više me brinulo kako će moja djevojčica sve to proživjeti. Prvo, nismo se nikada odvajale na dulje od dan, dva. Drugo, naviknula je da se dosta bavimo s njom, a sad je tu i braco. Bilo je neobično tih prvih tjedana. Trebali smo se i mi veliki naviknuti da smo roditelji dvoje djece, a kamoli ona sa svojih četiri godine. Bracu je odmah zavoljela, baš ga je puno mazila, ljubila. Njezina ljubomora ispoljavala se uglavnom prema nama roditeljima. Naša curka koja je zbilja dobro dijete, postala je mala durica. 😀 Bilo je lupanja vratima (pogled u pubertet, hahaha), odgovaranja… Trudili smo suprug i ja jako da se ne osjeti zapostavljenom. Uvijek se sjetim kako smo jednom ležali u njezinom krevetu, braco visi s cice, ja nju grlim i čitam joj knjigu. Najzahtjevnije mi je bilo kad bi suprug išao na put, posebno večernji dio.

Često sam se željela baciti kroz prozor. 😀 Srećom, živim u prizemlju.

Svaku put – ja pokušavam uspavati sina na cici, a ona bi se baš tada igrala nečega. Osmislila je neku igru u kojoj je ona maca koja je došla s mjesta gdje su bile poplave (taman su bile aktualne) i to bi se obavezno igrali kad sam ja htjela uspavati malenog. Uglavnom, iako mi je tada to zbilja smetalo, na kraju je ispalo dobro. Bracek se naučio uspavati sam u krevetiću, jer je seka sabotirala uspavljivanje dojenjem. 😀

Young woman breast feeding a baby

Onda je nastupilo jedno razdoblje kad smo pomislili da je sve ok, da je prihvatila bracu, a onda drama na najjače. Svaku večer kad bismo je stavili spavati, počela bi po deset puta izlaziti iz sobe, plakati, užas. Jednu večer je bila takva histerija da smo mislili da ćemo morati potražiti savjet psihologa u vrtiću. To smo na kraju riješili s maženjem i dogovorom da može jednom izaći. Izljubili bismo se i onda bi je ponovno ušuškali i prošlo je hvala Bogu.

Mislim da je važno da starije dijete zna da to što je dobilo bracu ili seku nikako ne znači manje ljubavi i pažnje za njega. Mi imamo sreće da su svi naši prijatelji i rodbina pazili kad dođu da se ona ne osjeti manje važnom.

Također, svjesno ili nesvjesno, svi mi kad dođe nova beba, starije dijete promatramo kao puno veće i možda pred njega stavljamo prevelike zahtjeve.

Osim toga, roditelji često smatraju da dijete ne smije osjećati ljubomoru, da mora voljeti bracu ili seku odmah. Oni imaju pravo osjećati ljubomoru, kažnjavanje zbog ljubomore i sl. Naravno, to ne znači da dijete može bez posljedica udariti bebu, tu je potrebno mnogo razgovora i postavljanja granica, ali nemojte gnjaviti dijete da ljubi ili bazi bebu ako to ono samo ne radi.

Dobro je prije nego beba dođe razgovarati s djetetom, čitati knjige u kojima netko dobije bracu ili seku, reći kako je dobro jer je ta i ta prijateljica ili prijatelj dobio bracu/seku i sl. Prijateljica mi je dala dobar savjet da braco donese seki poklončić. Tako, kad su suprug i curka došli po nas u rodilište dobila je od brace malu knjižicu i još neke sitnice. To ju je jako razveselilo.

Sin je sada već dosta aktivan, puže, hoda uz namještaj. Sad dolazi onaj dio kad joj zna smetati. Ona crta, on dođe, želi uzeti bojice i sl. Tu nikada ne govorimo da ona mora popustiti zato jer je on mali. Uzmemo ga i odnesemo do njegovih igračaka. I ona je mala osoba koja ima neke svoje interese i pravo na svoj prostor. Također, ono što smo joj često naglašavali jest kako ona zna recimo kako se obući, da zna sama namjestiti krevet, jer je ona TAKO velika curica, a braco je mali, ništa ne zna, sve mu moramo mi. Jako si je bila važna zbog toga što sve ona zna, a braco ništa.

Sada smo se već svi skupa priviknuli da nas je četvero. Ona mi puno i pomogne kad je s nama doma jer je braci jako, jako zabavna. Nasmijava ga, dodaje mu dudu, čita mu priče, baš uživamo.

Naravno ne svaki put. Ima i dana kad poželim pobjeći od kuće. 😀 Srećom, sve je manje takvih dana.

Koliko voli bracu možda najbolje opisuje jedna anegdota. Maleni je cendrao i cendrao, a ja sam bila baš umorna od naporne noći. I velim mu da ne cvili, da sam umorna. A moja curica meni: „Mama, on je samo beba i ne zna ništa. Ne smiješ mu tako govoriti. Možda ga bole zubići, on samo želi svoju mamu.“. ❤

Marina

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjena

Ako želite pročitati što mamama (i tatama) savjetuju roditelji knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe.

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Parmezan za bebe gurmane – dohrana na talijanski način! :-)

Oznake

, , , , , , , , , , , , ,

Maja u Italiji živi već osam godina. Nakon puno godina ljubavi na daljinu u Toscanu se preselila zbog tada dečka, a danas supruga, čim je u ruke dobila diplomu Sveučilišta u Zadru.maja family Živi u malom gradiću Anghiari i radi u turističkoj zajednici. Razlike u mentalitetu kaže, postoje, ali ipak nisu značajne pa se brzo prilagodila. Prije devet mjeseci postala je po prvi puta majka i to predivnog dječaka Nicole. Kakva je zdravstvena skrb o trudnicama u Italiji? Zahvaljujući internetu imala sam priliku usporediti zdravstvenu skrb o trudnicama u Hrvatskoj i Italiji, gdje svaka regija ima svoja pravila. Ovdje u Toscani se dugo čeka ako na prvi pregled ideš preko socijalnog tako da većina žena ide privatno, barem taj prvi put. Privatni specijalistički pregledi jako su skupi. Sa ultrazvukom se cijena penje i preko 100 eura. Od ginekologa se dobije potvrda da si trudna i s njom se ide u javnu bolnicu gdje preuzimaš svoju trudničku knjižicu. U njoj se nalazi niz informacija o besplatnim pregledima i pretragama kroz trudnoću i niz uputnica koje trgaš za pojedine preglede. Jednom mjesečno rade se krvna slika i pretrage urina, ultrazvuka su tri, s tim da je najvažniji onaj u dvadesetom tjednu, kao i u Hrvatskoj. Predviđeno je testiranje na trudnički dijabetes, a pred sam porod, i na određene bakterije u rodnici. Osim tih besplatnih pregleda, većina trudnica se odluči i na neinvazivni duo test u 12. tjednu trudnoće radi utvrđivanja vjerojatnosti za genetske anomalije. Ako rodilja ima preko 35 godina, taj test postaje obvezan i besplatan. Kako je izgledao porođaj i boravak u talijanskoj bolnici? Osoblje je odavalo dojam stručnosti i bili uglavnom ljubazni. Cijelo sam vrijeme imala dojam da sam u dobrim rukama i sva moja pitanja u toku boravka u bolnici dobivala su odgovor. Epiduralna je besplatna i čak je i preporučuju ženama. No obavezan je dvosatni tečaj o pozitivnim i negativnim efektima epiduralne, kao i niz pretraga krvožilnog sustava i srca, kao i potpisana izjava da nisi pušač, da u obiteljskoj anamnezi nemaš određenih bolesti itd. Na porodu cijelo vrijeme uz rodilju može biti muž ili neka druga osoba po želji. Uz mene su bili i muž i rodica po zanimanju medicinska sestra. Sa sobom se u rađaonu može ponijeti i čokoladice za energiju i voda, pa čak i glazba, ako rodilja želi. Nakon poroda dijete se čim prije stavlja na dojku, a u sobi je s mamom 24 sata na dan. Bez obzira na rooming in, ako majka želi, može dijete dati sestrama na brigu da se odmori par sati. Nitko na to ne gleda poprijeko. Je li uređena skrb za žene nakon porođaja? Postoje li patronažne sestre? Patronažna sestra dođe dan nakon sto žena dođe kući s djetetom. Meni je došla patronažna koja je vodila izvrstan besplatni tečaj za trudnice. Nakon poroda sam sumnjala u dostatnost mog mlijeka za bebu, lijepo me je umirila i pokazala nekoliko dobrih položaja za dojenje. Bila je samo jednom, ali da je bilo potrebe došla bi i više puta na moj poziv. Postoji li podrška zajednice kroz grupe za dojenje ili nešto slično tome? Kakav je stav o dojenju u Italiji? Dojenje se jako potiče. Naravno, izbor je na majci, ali ako žena želi dojiti, sustav je na njenoj strani. I to već u rodilištu, samom činjenicom da je dijete uglavnom s majkom u sobi baš zato da bi moglo sisati na zahtjev. anghiari U Italiji se prvih par mjeseci preporučuje dojenje na zahtjev, a o adaptiranom mlijeku nitko mi nije rekao niti riječ. Nažalost, iskustva mojih hrvatskih prijateljica govore suprotno: mladim se majkama nekad i bespotrebno, po mom mišljenju, nudi adaptirano mlijeko kao rješenje. Usudila bih se ići korak dalje i reći da bi bilo bolje da ih se educira o skokovima u razvoju, kada bebe češće traže dojenje i zakonu ponude i potražnje i tome kako se zapravo proizvodi majčino mlijeko. Kako su uređeni rodiljni dopust, postoje li naknade i kakve su?

Rodiljni dopust traje sveukupno pet mjeseci otkad trudnica ode na rodiljni dopust pa na dalje. Ja sam otišla na rodiljni mjesec dana prije poroda i vratila se na posao kad je malecki napunio četiri mjeseca. Dobiva se 80% od neto plaće. Teoretski, može se produljiti dopust na još tri mjeseca i tada se dobiva samo 30 posto plaće, ali poslodavci nisu blagonakloni toj opciji pa ju žene izbjegavaju. Žene rijetko ostaju doma kao kućanice nakon poroda. Neke zbog financijskih razloga, a neke zbog osobnih. Kod mene je i jedno i drugo igralo ulogu.

nicola pajki

Kako je uređena zdravstvena skrb za djecu?

Zdravstvena skrb za djecu je besplatna sto se tiče pregleda, a plaćaju se lijekovi. Za razliku od hrvatskih pedijatara, ako je dijete bolesno, talijanski pedijatri dolaze u kućnu posjetu, osobito u sezoni gripe. Na redovne preglede se ide k njemu u ordinaciju. Moj pedijatar je dostupan na mobitel 24 sata dnevno. Na dane sam ga toliko puta zvala da sam mislila da mi ne gine optužba za uhođenje. 😀 Često mi isprinta word dokumente koje sam priprema: o ponašanju u slučaju povišene tjelesne temperature, proljeva, o dohrani itd. Bas nekidan je malenome dijagnosticirao bronhitis i pokazao mi cijelu powerpoint prezentaciju o bolestima dišnog sustava kod djece. Cijepljenje nije obavezno, ali većina ljudi cijepi djecu. I za to sam dobila niz letaka i korisnih linkova za internetske stranice i to s informacijama – i za i protiv. Moje osobno mišljenje je da djecu treba cijepiti barem protiv ovih najopakijih bolesti koje mogu biti opasne za život. Kakve su smjernice za dohranu beba? Po čemu se razlikuju od naših? Dohrana ovisi o puno faktora, najviše o veličini djeteta. Kako je Nicola bio velik u odnosu na talijanske vršnjake, preporučeno mi je da sa dohranom krenem kad navrši pet mjeseci. Nisam poslušala jer po po mom mišljenju ničim nije pokazivao da mu je potrebna. Spavao je cijelu noć, nije osobito reagirao na hranu koju bi mi jeli i općenito je odlično dobivao na težini.  Sa dohranom, ako izuzmem onih par žličica voća dnevno, smo započeli s navršenih sedam mjeseci. Preporuka je napraviti biljnu juhu od krumpira, mrkvice i tikvice (odmah nekoliko namirnica), usitniti štapnim mikserom i u nju dodati kukuruz, proso ili rižu za početak. Za ručak se u kašu doda i malo mesa zbog željeza i proteina, za večeru u istu kašu malo sira. Naravno, tu je i nezaobilazna žličica maslinovog ulja. Ono što me osobito čudilo jest preporuka da se u kašicu doda i žličica parmezana jer je bogat kalcijem. U početku to nismo radili, tek u zadnje vrijeme dodam malo parmezana. Kasnije se može tu biljnu juhu obogaćivati sa svim i svačim, a od osmog mjeseca uvodi se i gluten pa se može kombinirati i s grisom i raznim žitaricama. Za međuobroke se do navršene prve godine života preporuča majčino mlijeko ili jogurt za zajutrak i poslije ručka, a za doručak voće. U početku samo jabuka i kruška, kasnije postupno i ostalo voće. Jaje i kravlje mlijeko se ne preporuča prije navršene prve godine. S koliko mjeseci/godina obično klinci u Italiji kreću u jaslice? Ako je majka zaposlena, djeca obično kreću u jaslice sa četiri mjeseca. Jaslice primaju djecu već od tri mjeseca starosti. Nekima se to može učiniti okrutno, ali iz osobnog primjera mogu reci da se Nicola i njegovi prijatelji iz grupe sasvim lijepo snalaze. vrtic italija Recimo da nisu djeca ta koja placu i prave probleme, već majke. Majke mogu donijeti i svoje izdojeno mlijeko bez problema. Jaslice su prilagođene tako malenoj djeci. Imaju podno grijanje i strunjače i sav je namještaj prilagođen djeci i njihovom motoričkom razvoju. Kad je vaše dijete krenulo u jaslice i kako izgledaju dani u talijanskom vrtiću? Nicola je krenuo sa navršenih šest mjeseci, ali samo zato što su ga mogli čuvati moj muž, djed i baka dok sam radila jer su vrtići ljeti zatvoreni. Sudbina je htjela da mu je baka teta u vrtiću tako da nije bilo potrebe za velikim prilagodbama. Inače se djeca uvode u vrtić postupno, jedno po jedno dijete u razmacima od deset dana koliko je predviđeno za prilagodbu. Kroz tih deset dana majka je u prvo vrijeme s djetetom, pa ode na sat vremena, pa na dva sata. Zadnjih par dana mama je odsutna, ali dostupna u roku od pet minuta. nicola Ne znam sto o tome kaže zakon, ali Nicola je u grupi do 18 mjeseci sa desetoro djece, tete su dvije, a pomažu im još i dvije djevojke koje nisu školovane tete. U vrtić djeca moraju stići do 9:30. U 11:30 daju im ručak ovisno o tome na kojem su stupnju dohrane – mlijeko ili kruta hrana. Neka djeca u vrtiću borave do 13h, neka do 16h. Oni koji su vrtiću do 16h tamo i spavaju, imaju i međuobrok kad se probude. Jogurt ili voće, ovisno o tome sto majka želi. Nicola je u vrtiću do 16h. Cijena je 350 eura na mjesec za boravak do 16 sati. Koje ste zanimljive razlike uočili kad je riječ o roditeljima s djecom? Jedna zanimljiva stvar koja mi je bas upala u oči je to sto su se svi čudili mom izboru da prvih mjeseci Nicola bude s nama u sobi. Talijani već po rođenju djecu stave u vlastitu sobicu. Tek rođenu bebu bas tako naglo fizički odvojiti od mame, ni slučajno nije bila moja opcija. Na kraju kad smo ga zbilja prebacili u sobicu, mužu je bilo jako žao. Nije bilo problema, Nicola je od rođenja neuobičajeno dobar spavač – uglavnom spava bez noćnih buđenja. A neke stvari su iste i ovdje. Nepoznatim ženama je prvo pitanje dojim li i ako da, do kad mislim dojiti što mi je malo smiješno. Još na temu dojenja, bez problema se diskretno može dojiti u javnosti gdje god da se nađeš.

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjenaAko želite pročitati što mamama (i tatama) savjetuju roditelji knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe.

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Život na sjeveru 

Oznake

, , , , , , , , , , , , , ,

Nordijske zemlje u mnogočemu se uzimaju za primjer u cijelom svijetu. Njihov obrazovni sustav je superioran, njihova djeca rano se osamostaljuju, prava radnika se poštuju, posao lako pronalazi. Prosječna plaća u Norveškoj je oko 26 tisuća kuna. Da, dobro ste pročitali. Prosječni Norvežanin zarađuje više od hrvatskog premijera i predsjednika. No nisu velike samo plaće nego i troškovi.

stavanger-11

Za usporedbu, kruh između 20 i 30, litra mlijeka 25 kuna, kava stoji 30 kuna, a najam dvosobnog/trosobnog stana, ovisno o kvartu od 12 do 15 tisuća kuna, pa i više. Zanimljivo, kaže mi moja sugovornica Darja, pelene su valjda jedina stvar koja je u Norveškoj povoljnija. Sve to utječe na razlike i u drugim poljima života. Stavanger je treći po veličini Norveški grad, ujedno jedan od najskupljih gradova za život na svijetu, a dom je obitelji Holm. O tome kako izgleda život roditelja i djece u Norveškoj, razgovarala sam s Darjom Holm, mamom dvojice dječaka, koja sa suprugom i djecom živi upravo u Stavangeru.

Pretpostavljam da se već u trudnoći mogu primijetiti razlike između Hrvatske i Norveške. Kako izgleda liječnička briga o trudnici u Norveškoj?

Poprilično je drugačija od one u Hrvatskoj. Kad žena sazna da je trudna, prvo se javi svom liječniku opće prakse. Prvi „pregled“ je obično sa cca 8 – 9 tjedana i sastoji se od popunjavanja formulara (list papira u više kopija koji se nosi na svaki pregled, ekvivalent trudničkoj knjižici koja ovdje ne postoji) s općenitim pitanjima tipa datum zadnje mjesečnice, prijašnje trudnoće i način poroda, neki osobni podaci, vadi se krv radi određivanja krvne grupe, hemoglobina i testiranje na neke bolesti.

Ne znam kako je sad u Hrvatskoj, ali u Norveškoj se posjet liječniku plaća. U trudnoći žena ima pravo na besplatnu njegu. Iako moram priznati da mi to baš nije potpuno jasno, jer mi je u nekim slučajevima rečeno da je besplatno samo ono sto je direktno vezano za trudnoću, a u drugom slučaju da je besplatno sve. Pitala sam o tome svog liječnika opće prakse, jer što meni znači što recimo bronhitis nije tipična boljka za trudnoću, kad ja ne mogu dobiti neke lijekove koje bi mogla uzeti da nisam trudna, znači zato sto sam trudna neće me gledati kao da nisam – prema tome, po nekoj logici trebala bi imati besplatnu zdravstvenu skrb.

Zdravstveno osiguranje pokriva samo jedan ultrazvuk u trudnoći i on se radi između 18. I 20. Tjedna trudnoće. I to je sve. Nikakvih vaginalnih pregleda tijekom trudnoće nema, ukoliko ne postoje indikacije za isti.

Trudnoću u Norveškoj vode babice koje su visoko obrazovane. Njima se odlazi na redovne preglede koji se sastoje od mjerenja tlaka, kontrole urina i odgovaranju na sva pitanja koja imate. Obično se pokrije i neka tema, jednom je to porod, drugi put dojenje… Postoji opcija privatne babice koju treba platiti, ja sam se odlučila za tu opciju jer sam se htjela uvjeriti svaki mjesec da bebica dobro napreduje i da je sve u redu. Tako sam svakih mjesec dana imala ultrazvuk (uvijek preko trbuha), provjeru tlaka, urina, odgovore na sva pitanja koja me more, kako je trudnoća odmicala razgovore o porodu, opcijama, dojenju…

Ne znam iz osobnog iskustva, ali čula sam da se testovi na anomalije ovdje uopće ne rade. Navodno su zabranjeni, pa cure koje to žele, odlaze u inozemstvo. Obzirom da mi je donekle poznata procedura u Hrvatskoj, a preko Facebooka se družim sa puno cura iz Hrvatske, naravno da sam bila zabrinuta oko stvari koje se u Hrvatskoj provjeravaju, a ovdje ne. Ali eto, prošlo je sve u redu.

Odlučuju li se žene u Norveškoj za porođaj kod kuće? Kako to izgleda? Vi ste ipak odlučili roditi u bolnici. Zašto?

Poznajem osobno dvije cure koje su se odlučile za porod kod kuće, ali one nisu Norvežanke. Postoji velika internacionalna zajednica na Facebooku – mame u Stavangeru koje nisu Norvežanke. Ima ih iz svih krajeva svijeta. Jedna od te dvije cure je stvarno i rodila kod kuće, dok je drugu uhvatila panika kad je sve krenulo pa su ipak otišli u bolnicu.

2

Ja sam odlučila roditi u bolnici jer se tamo osjećam sigurnije. Za slučaj da, ne daj Bože, nešto pođe krivo, tim osoblja i sva aparatura su spremni. A krenulo je krivo, na oba moja porođaja. Prvi je bio iznimno dugačak i iscrpljujući. Moj prvi sin je rođen uz pomoć vakuuma, a drugi porod je prošao super, ali sam izgubila puno krvi i ostao je komadić posteljice u maternici pa sam dva sata nakon porođaja završila u općoj anesteziji na kiretaži. Plus, htjela sam epiduralnu. 😉

Opcija koju sam ja odabrala izgleda ovako. Nekoliko tjedana prije termina dobije se termin u bolnici gdje se riješi sva papirologija.

4

Tako da kad porod krene, ne treba ispunjavati nikakve papire. Postoje dva načina – prirodni i uz medicinske intervencije (tipa epiduralna). To su dva odvojena odjela. Kad porod krene, prvo se nazove i kaže da stižete. Kad dođete u bolnicu, smjeste vas u sobu u kojoj će se odvijati sve faze porođaja. Suprug ili bilo tko drugi smije prisustvovati cijelom događaju. Znači, od kad dođete u bolnicu, dok sa bebicom ne idete doma. Pratnja je u normalnoj odjeći. Ne mora imati nikakav tečaj. Uopće ne razumijem zašto bi suprug morao proći tečaj? Pa ne vodi on porođaj…

Odnos prema rodilji u bolnici je fenomenalan. Od trenutka kad stignete, vi ste najvažniji.

Porod vode babice. Dođu u sobu svako toliko da provjere kako napredujete. Ostatak vremena ste sami s partnerom. Smijete jesti, piti, šetati. Klistir nije obavezan, ali ja sam ga tražila oba puta.

5

Nitko vas ne brije, niti ne pokušava. Imate vlastitu kupaonicu u sklopu sobe. Me morate nositi ništa od doma, praktički sve što trebate imate u ormaru u sobi.

Svaki pregled vam se najavljuje, svaki put pitaju da li se slažete sa pregledom, ništa od lijekova se ne daje rutinski i za sve vas pitaju dopuštenje. Sve vam se objašnjava, odgovara se na svako vaše pitanje. Ako vam se vrišti, možete vrištati, nitko vas neće krivo gledati ili prigovarati zbog toga.

Nitko neće vikati na vas, biti grub ili davati neukusne komentare.

Od kad se bebica rodi, može biti sa vama u sobi 24/7. Ovisno o tome na koji način ste rodili i kako je išao sam porod, oporavljate se ili u hotelu koji je u sklopu bolnice, gdje ste sami (s partnerom uz nadoplatu) u sobi ili ako je bilo nekih komplikacija, smješteni ste u sobi sa 2 kreveta i ako je gužva, dobit ćete cimericu. Plahte, ručnici, nepropusne podloge, spavaćice i sve ostalo što je potrebno rodilji nalazi se u ormaru. Ništa ne morate donijeti. Možete zadržati svoju privatnost navlačenjem zavjesa oko svog kreveta. Babice su na raspolaganju 24/7. Posjete su dozvoljene cijeli dan. Jedete u kantini i hrana je dobra. Nakon tri dana, ako je sve u redu, idete doma. Nakon prvog poroda ostali smo sedam dana, jer je malac bio na intenzivnoj (infekcija), a nakon drugog ostali smo pet dana jer sam se ja dugo oporavljala. Ako je sve u redu i ako želite, bolnicu smijete napustiti već nekoliko sati nakon poroda.

Koliko oznosi porodiljna naknada u Norveškoj?

Može se izabrati između dvije opcije – da 49 tjedana primate punu plaću ili 59 tjedana 80 posto vašeg primanja.

Nakon porođaja u Hrvatskoj rodilju i bebu posjećuje patronažna sestra. Postoji li u Norveškoj institucionalna briga u babinjama i nakon toga?

Nakon prvog poroda nisam dobila kućni posjet,  sestra je bila bolesna. To mi je bilo čudno, jer sam u tom slučaju očekivala zamjenu. Nakon drugog poroda sam dobila kućni posjet. Jedan, tako da pretpostavljam da je to ovdje tako. Ženi se preporuča pregled šest do osam tjedana nakon porođaja, koji može obaviti i kod svog liječnika opće prakse.

U Norveškoj postoji nešto sto se zove barselgruppe. Ako ste išli na trudnički tečaj, uzeti su vaši podaci i nekoliko tjedana nakon rođenja vaše bebice dobijete poziv za grupne sastanke sa mamama i njihovim bebicama sa kojima ste slušali trudnički tečaj. To je stvarno jako lijepo, jer se svi skupa bolje upoznate. Obrađuju se mnoge teme, odgovara se na sva pitanja. Bude čovjeku lakše kad vidi da i druge žene prolaze kroz slične situacije, imaju iste probleme  i nedoumice, budu umorne i pod stresom.

Kako izgleda liječnička briga za djecu?

Ovdje su stvari malo drugačije sto se tiče zdravstvene njege novorođenčadi i male djece. Pedijatar kao takav nije uobičajen. Tu i tamo se nađe neki privatnik. Privatnici su jaaako skupi. Naravno, kad se radi o zdravlju naše dječice, ništa nije preskupo, ali najčešće stvarno nije potrebno. Liječnička skrb za djecu je besplatna, ali lijekovi se plaćaju.

7

Zdrava djeca na sistematske i cijepljenja odlaze u helsestasjon kojeg ima svaki veći kvart. Tamo se može bilo kad otići izmjeriti i izvagati bebu/dijete, a svaki dan u određenim satima mogu se dobiti i odgovori na sva pitanja koja vas muče. Većinom tamo rade medicinske sestre koje su posebno dodatno školovane za rad sa bebama/djecom, ali ima i doktora i specijalista.

Na zdravoj djeci koja lijepo napreduju ne rade se testovi, tipa vađenje krvi radi provjere željeza, sto se, kako čujem, ponekad radi u Hrvatskoj. Isto tako, ne idu sve bebe na obavezno snimanje kukova, već samo ako postoje indikacije. Inače, kukovi se pregledavaju dosta često, na svakom sistematskom. Čini mi se da je ovaj sa šest mjeseci bio naš treći sistematski.

Koliko je kvalitetna liječnička skrb za djecu?

Već sam spomenula da ovdje djeca kad su bolesna idu liječniku opće prakse. Tako naša cijela obitelj ima istog liječnika. Čula sam svakakva mišljenja, ali ja sam, osobno, jako zadovoljna našim liječnikom. Obzirom da sam odrasla u drugom podneblju, neke stvari su mi neobične, recimo da se ne rade „preventivni“ testovi iz krvi. Daleko od toga da će me moj liječnik odbiti, ali moram sama pitati ako hoću, jer to se ovdje inače jednostavno ne radi. Koliko čujem, postoji još jedna velika razlika – a to je prevlačenje kožice kod muških beba. Tu se to ne radi. Vjerojatno nikad neću zaboraviti svoj šok kad smo bili na ljetovanju u Hrvatskoj i malac se razbolio. Otišli smo kod doktora i bila je upala grla. Govori doktorica meni: „Mama, skinite mu pelenu“. Zbunjeno sam gledala čemu sad to, kad je problem u grlu? Prije nego sto sam se snašla, pokušava ona njemu prevući kožicu, on plače, a njena reakcija: „Ne brinite, ne boli to njega ništa, njemu je posao da plače.“ Eto. Od šoka nisam znala kako reagirati. Ali zato drugi put kad smo bili kod doktora, odmah sam napomenula neka ga ne diraju.

helsestasjon

Eto, to ne mogu zamisliti da bi se u Norveškoj moglo dogoditi. Prvo, ja sam mama svome djetetu, a ne raznim doktorima i samo mi se dijete može obraćati s ‘mama’. Za ostale sam „gospođa Holm“. Drugo, nikome niti ne pada na pamet raditi nešto s mojim djetetom bez pitanja i bez mojeg odobrenja. Skrećem s pitanja, ali je slična tema – nakon prvog porođaja, kad sam zamolila da mi pokažu kako staviti dijete na dojku – svi, bez iznimke, pitali su me za dopuštenje da me dodirnu i pokažu mi.

Postoji li podrška zajednice kroz grupe za dojenje ili nešto slično tome?

Postoji podrška za dojenje, može se kontaktirati telefonom ili mailom, odgovaraju vrlo brzo i dobra su podrška. Međutim, meni je najviše pomoglo iskustvo drugih mama i Rodina grupa na Facebooku. I moja mama, koja iako nije uspjela dojiti (rekla bih zbog ondašnjeg stava i načina na kojeg se početak dojenja provodio), bila mi je moralna podrška, ali i podrška u svakom drugom obliku, jer je provela kod mene mjesec dana. Prvo dijete nisam uspjela dojiti, djelom zbog njegove nezainteresiranosti, a vjerojatno većim djelom zbog moje nespremnosti i neiskustva. Drugo dijete ima sedam mjeseci i izuzev nekoliko bočica na početku dok još nisam vjerovala u svoje tijelo, isključivo je dojena beba. Ali, on je tip bebe koji je na meni proveo svojih prvih šest tjedana, doslovno 24/7. Čak je i spavao na meni, sva spavanja, nisam ga mogla odložiti nigdje, niti na minutu, a nije bio presretan niti kad ga je netko drugi držao. Jako mi je drago da je to, izuzetno naporno, razdoblje iza nas.

Kada većina djece u Norveškoj kreće u jaslice/vrtić? Plaća li se boravak djece u jaslicama/vrtiću?

Većina djece u Norveškoj u jaslice kreće s oko godinu dana. Boravak u vrtiću se plaća. Postoje državni i privatni vrtići, cijena je ista, oko 2600 kuna. Dosta je teško dobiti vrtić i prijave za iduću godinu je potrebno poslati početkom godine. Postoji pravilo da se djetetu rođenom do 1.9. mora osigurati vrtić za sljedeću godinu. U prijavi se navodi nekoliko vrtića koji su vam prihvatljivi, i onda nam bude dodijeljen jedan od njih, s time da ako ima mjesta u vrtiću koji vam je bio prvi izbor, dobijete taj, a ako nema mjesta, gleda se drugi izbor.

Kako izgleda jedan dan u norveškom vrtiću? Imaju li djeca kuhane obroke?

Moje starije dijete ide u Waldorfski vrtić, pa ja mogu prenijeti osobno iskustvo sto se tiče tog vrtića. Koliko čujem od drugih mama,

14

klasični vrtići su nešto drugačiji. Kuhani obroci su bolna točka većine vrtića ovdje. U našem vrtiću bude kuhani obrok dva do tri puta na tjedan, no to nije niti blizu obroku u hrvatskim vrtićima. Recimo jedan obrok bude tjestenina (samo skuhana tjestenina, bez umaka, pa uz to poslužen npr. kukuruz iz konzerve i ananas… Drugi put je to povrtna juha, treći put domaća pizza…

Općenito nemam ništa lijepo za reći o prehrani u norveškim vrtićima…

Norvežanima je to prilično normalno rekla bih. Djeca uglavnom jedu sendviće, sirovo povrće i voće. Jedna velika razlika je to što djeca ovdje od samog početka nose užinu. Čak i u jaslice. Znači, u obavezne jutarnje aktivnosti spada i priprema užine.

9

Svaki dan je naglasak na nekoj aktivnosti, pa ponedjeljkom idu u šetnju na obližnje destinacije, ako je jako ružno vrijeme onda im naprave poligon unutra da se malo izdivljaju. 🙂 Neki drugi dan je recimo naglasak na pospremanju, treći dan peku peciva, četvrti je naglasak na razvoju jezika… Djeca, ovisno o dobi, sudjeluju i u pripremi hrane. Naš je vrtić jako malen, smješten u obiteljskoj kući na dva kata. Upravo nas je to i privuklo, taj osjećaj zajedništva. Imaju jednu tetu na četvero, petero djece. Svaki dan se ide van u dvorište gdje imaju igralište, pješčanik, ljuljačke, tobogan, tricikle, romobile… Ide se van bez obzira na vrijeme, čak i po kiši. Kiša je u Norveškoj jako uobičajena, pa kad ne bi izlazili van po kiši, ne bi jako dugo izlazili. 😀 Smatram da je to jako dobro – djeca nauče prihvatiti vrijeme takvo kakvo je već od najranije dobi. Naravno, prikladna odjeća je obvezna. Jedino najmlađa dječica ne idu van bas po jakoj kiši ili kad ima jako puno snijega.

10

Ne znam kako u drugim vrtićima, ali u našem jako poštuju individualnost svakog djeteta. Tako je, npr. moje starije dijete velika spavalica, pa je jedini iz starije grupe spavao još dodatnu godinu. Još jedna ogromna razlika od Hrvatske. Ovdje djeca idu u vrtić neovisno o tome imaju li pelenu ili ne. Znam da u Hrvatskoj u stariju grupu ne može dijete koje je u pelenama, ovdje uopće ne rade problem oko toga. Svi oni ostave pelenu, prije ili kasnije. Mi smo se kasno odvikavali, imao je 40 mjeseci i napokon je bio spreman (probala prije toga dva puta neuspješno). Tu je jedna zamjerka vrtiću. Oni ništa ne rade po pitanju odvikavanja od pelena dok ne postoje rezultati doma. Tako da sam ja njega ostavila dva tjedna doma pa smo vježbali. Skinuo se u tjedan dana, još tjedan dana je bilo čisto da steknemo sigurnost. Krenuo je opet u vrtić i imao nekoliko „nezgoda“, pa kad su se zaredale par dana za redom, dobila sam poruku iz vrtića da bi oni njemu vratili pelenu. Rekoh, nema šanse! Otišla sam na razgovor pa smo i to riješili na obostrano zadovoljstvo.

 

Mnogi će se začuditi da djeca u vrtiću, ali i kod kuće spavaju vani u kolicima čak i na vrlo niskim temperaturama. Je li to bolje za zdravlje ili su razlozi neki drugi?

Ovdje ima izreka – Det finnes ikke dårlig vær – bare dårlige klær. U prijevodu – Nema lošeg vremena, samo loše odjeće.

U većini vrtića djeca spavaju vani, u kolicima.

Prvo mi je to bilo čudno, ali sad mi je skroz normalno. Lijepo ih zabundaju, pa u kolica, zaštite mrežom i lijepo zamrače i klinci spavaju na svježem zraku.

1

To se tu jednostavno tako radi. Kao što se naši ljudi čude sto klinci ovdje spavaju vani, čude se i Norvežani kad im kažem da kod nas dječica spavaju unutra i da mnogi spavaju sve do godinu pred školu preko dana. Čak i kad su doma, ako postoje uvjeti za to, dnevna spavanja se često odvijaju vani u kolicima. Moje čuđenje i šok kad sam prvi put čula za to vjerojatno su isti kao i kod svakoga od vas, ali s vremenom sam se potpuno navikla na tu ideju, vidjela sam da to sasvim lijepo ide i i sama bih tako radila kad bi imala uvjete.

Ovdje se izlazi van čak i sa najmanjim bebama po svakom vremenu. Iako se klima mijenja pa su ljeta nešto ljepša i suša, ipak postoje duga razdoblja kiše i ružnog vremena, vlage, magle, hladnoće. Tempo života je brz, treba sa bebom na sistematski, treba kupiti ovo ili ono, a napokon, i zbog vlastitog psihičkog zdravlja dobro je izaći iz kuće.  😉 Dakle, djeca su ionako vani. Naravno, prikladno obučena i prikladno zaštićena od vremenskih uvjeta. Budu zabundani u zimskoj vreći u kolicima, tako da im samo lice viri van. 🙂

15

I još nešto za kolica – jako se dugo koriste, pa je totalno normalno vidjeti i trogodišnjake u kolicima. Sjećam se zgražanja nekolicine mama iz Hrvatske što vozim svojeg 3-godisnjaka u kolicima. Moje dijete nije bilo baš za hodanje, a kad negdje moraš stići na vrijeme, a nemaš auto, kolica su sasvim prihvatljiv način transporta.

Kakav je odnos u Norveškoj prema roditeljima i djeci kad je riječ o zaposlenju, ali i općenito?

Nitko neće biti diskriminiran zato sto ima dijete. Nećeš teže dobiti posao zato što imaš ili planiraš imati dijete i svakako nećeš dobiti otkaz ako zatrudniš. Zaposlenikova prava su jako važna i poštuju se. Možeš bez straha otići na bolovanje, bolovanje za dijete, porodiljni.

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjenaA ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

 

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Spavati kao beba?

Oznake

, , , , , , , , ,

“Spavajte dok možete.” – Rečenica je to koju budući roditelji vrlo često čuju. Oni pak koji su nedavno postali roditelji najčešće je pitaju upravo kako novi član obitelji spava. Većina se beba u prvim tjednima često budi noći. Razlog je što su njihovi želučići maleni i jednostavno ne mogu unijeti dovoljno mlijeka da bi dulje spavali. Kako prolaze tjedni, mnoge bebe polako prepoznaju što je dan, što noć i počnu dulje spavati bez hranjenja noću. Pravo je pitanje mogu li roditelji sami što učiniti kako bi potaknuli svoju bebu da kvalitetnije i dulje spava bez prekida? O tome smo porazgovarali s Melitom, majkom dvojice dječaka od četiri i dvije godine, koja posljednjih godinu dana pomaže roditeljima i djeci da bolje spavaju kroz SretanSan.

Woman Kissing the Top of a Baby's Head (3-6 Months)

  1. Još dok roditelji tek očekuju bebu, okolina ih plaši nespavanjem. I zaista rijetke bebe spavaju dulje od nekoliko sati u komadu u prvim mjesecima. Mogu li roditelji što napraviti kako bi dijete čim prije počelo spavati dulje?

Da! Ukatko, važno je biti svjesan kojim postupcima potičemo njihovu samostalnost pri uspavljivanju odnosno utonuću u san, a kojima odmažemo. Većina beba loše spava jer doslovno ne zna zaspati ili je zaspala uz našu pomoć pa se probudi nakon kratkog vremena (pri prvoj fazi lakog sna) i ne zna zaspati ponovo, a još joj nije dovoljno sna. Mislim da je vrlo važno i prije rođenja bebe, educirati se o spavanju beba, baš kako se to „podrazumijeva“ za dojenje, higijenu i ostala važna područja brige oko djeteta…

  1. Majke koje doje sigurno će reći da je teško izbjeći da beba zaspi na dojci?

Nije potrebno u potpunosti izbjeći da beba zaspi na dojci. Uostalnom, ne želimo ugroziti ljepotu dojenja i napraviti stres oko toga pogotovo prvih dana.

Young woman breast feeding a baby

Ipak, bitno je razumijeti zašto to želimo postići odosno zašto odvajanje dojenja od uspavljivanja jest dobro za bebu. Ako smo uporni odnosno dosljedni, dijete će generalno uloviti ritam spavanja, hranjenja i budnosti pa će sve češće ostati budno nakon dojenja. Preporuka mamama je da si daju vremena. Prve dane se upoznajemo sa svojim djetetom i sa samim dojenjem, a i bebe ponekad zaista samo jedu i spavaju prvih dana. Ipak, dobro je od prvog dana gledati priliku kako ćemo nježno, ali odlučno pomoći našoj bebi da savlada vještinu utonuća  u san. Preporuča se biti što bliže rasporedu spavanje, dojenje, igranje, spavanje kako bi se smanjilo zaspavljivanje za vrijeme dojenja. Pomaže naučiti razliku između dojenja – hranjenja i dojenja- spavanja. Podrigivanje nakon obroka pomaže da se dijete razbudi, a nježno škakljanje pomaže da dijete ostane budno prije nego je završilo obrok.

  1. Koliko bebe uopće trebaju spavati?

Puno! Male bebe većinu dana. Ukupan broj sati se znatno mijenja pogotovo u prvoj godini života (15, 20 sati od 24!).  Ono što je započetak vrlo zanimljivo je da bebe do 3 mjeseca mogu biti budne i zadovoljne 45 do 60 min u što je uključeno i dojenje. Čak i kraće ako je prethodno spavanje bilo prekratko. Dakle, ako dojenje traje 30 min, podrigivanje i presvlačenje 10 min, ostaje nam 5 min za igranje i odlazak na spavanje. Noć traje oko 8 sati … kasnije 10 do 12 sati …

  1. Postoje mnoge teorije od tome kada bebe mogu prespavati noć, pa neke kažu da je to kad beba ima šest mjeseci, druge kad ima barem šest kilograma? Kada roditelji mogu realno očekivati da će se naspavati?

Iskreno, mislim da to nije važno. Važno je da beba može zaspati kad je umorna. Da po noći (nakon obroka) se može odmah vratiti na spavanje i da se broj buđenja po noći generalno smanjuje… Ako baš moram reći neki prosjek onda je to 12 tjedana za 8 do 10 sati neprekinutog sna. Prosjek je toliko različit da neke bebe tako spavaju još u rodilištu, a druge se i za npr. 5 mjeseci bude za jedan obrok. …

  1. Kolika je važnost dnevnog spavanja?

Velika! Dnevno spavanje jednako je važno za bebe kao i noćno. Bebe trebaju puno dnevnog sna. Npr. s 4 mjeseca bebe često spavaju ukupno 5 sati po danu. Čak i ako dijete odlično spava po noći, ako na vrijeme ne ode na dnevno spavanje od tada na dalje bit će nezadovoljno. Dodatno, premalo sna po danu dovodi do premorenosti. Premorenom djetetu je puno teže zaspati…

  1. Ipak, mnogi roditelji čija djeca ne spavaju dobro noću ukidaju popodnevni odmor jer misle da je on uzrok noćnim buđenjima. Ima li koristi od toga?

Većinom ne, jer premoreno dijete se puno teže umiri i zaspi. Čak i lošije spava po noći ako je premoreno zaspalo. Čini mi se da dijete ne možemo prerano staviti na spavanje, samo prekasno. Djeca prestaju spavati po danu između 3 i 6 godina odnosno kada im 11 do 12 sati noćnog sna postane dovoljno.

  1. I sami ste iskusili brojna noćna buđenja s prvim djetetom. To vas je i inspirirao da se ozbiljnije pozabavite dječjim spavanjem. Spava li vaše drugo dijete bolje od brace?

Sada spavaju oboje dobro. 🙂 Ni sa drugim djetetom nije bilo sve idealno (ponekad je teško slušati vlastite preporuke :), ali kad usporedim njihovih prvih 8 mjeseci, drugo dijete je puno više spavalo i puno, puno manje plakalo od umora.

  1. Što s djecom koja se bude noću i kad napune godinu ili čak dvije i više? Ima li za to lijeka?

Nikad nije kasno (ni prerano) da uvedemo dobre navike oko spavanja.

  1. Što s djecom koja se probude usred noći i najradije bi se igrala?

Poručiti im rječima i postupcima „sad je vrijeme za spavanje“. Vratiti ih u krevet, ukloniti igračke, ugasiti svjetlo…  Naša reakcija bi trebala biti prije svega dosadna i uporna odnosno niti posebno negativna niti posebno pozitiva.

  1. Do kad se obično bude djeca koja ne znaju sama usnuti? Ima li to kakvih posljedica po njih?

Kada djeca počnu spavati cijelu noć čak ako ih ne učimo da prospavaju noć? Nema precizne brojke… Neka djeca se bude po noći i sa 6 godina i traže pomoć rodititelja, mlijeko ili sl. Obično između prve i treće godine djeca „slučajno“ ili uz našu pomoć nauče prospavati noć.  Sjetila sam se se svoje omiljene usporedbe: Kada će dijete naučiti samo vezati cipele, ako im svaki put (kad smo s njima) mi zavežemo umjesto njih?

Posljedice? Nedostatak sna, znamo i po sebi, veže se uz loše raspoloženje, manjak snage, koncentracije, motivacije. Česta istraživanja povezuju nedostatak sna s hiperaktivnošću i problemima s pažnjom.  Neka djeca kad se probude, traže i kakao, čaj … ako i ne razmišljamo zubima pitam se što kaže želudac kad se ne može po noći odmoriti.

Usput, kod bebe često, bolji san znači manje želučanih grčeva i bolje napredovanje na težini (beba ne zaspi  za vrijeme hranjenja prije nego se zasitila).

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata) i sudjelujte lajkanjem posta u nagradnoj igri u kojoj vam poklanjamo jedno savjetovanje o dječjem snu za buduće roditelje i jedno savjetovanje za one roditelje koji već imaju bebicu.

A ako želite pročitati savjete o spavanju više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Mama zna najbolje (i tata)

Mnogo savjeta za bolje spavanje kao i uslugama Sretnog sna saznajte na njihovoj stranici, a možete im se i pridružiti na Facebook stranici SretanSan.

Kako se u Vinogradskoj rodio Bruno :-)

Oznake

, , , , , , ,

Rodilište: Sestre Milosrdnice (Vinogradska) Zagreb

Ocjena rodilišta: 5

Ocjena odjela babinjača: 5

Pošto nikada (kao i većina nas) nisam bila oduševljena hrvatskim zdravstvenim ustanovama sam dugo vremena razmišljala o tome da rodim u Brežicama (Slo). Susjede su mi naveliko pohvalile bolnicu te osoblje u Brežicama, te vele da se čak i lakše riješi papirologija. Ipak smo se odlučili na Vinogradsku nakon što su mi tamo na prvom pregledu nakon redovitih pregleda kod svog ginekologa dali termin za hospitalizaciju 24.1.2014 i to radi “trudničkog dijebetesa” koji mi je dijagnosticiran već u prvom mjesecu trudnoće te je takva praksa da se pacijentice s tom dijagnozom hospitalizira u 39 tjednu trudnoće radi indukcije poroda.

White Pacifier and Baby Shower Invitation

I došao je i taj petak, već sam razmišljala o tome da mi preko vikenda sigurno neće ništa raditi te da idem bezveze a još uz to sam se super osjećala, ali evo prvo mi je dijete ne želim ništa pogriješiti i evo me na trećem katu i prijavljujem se. Muž čeka pred vratima, obavi upis u prizemlju, veli sestra da se pozdravim s njim jer ću na pregled pa u sobu, isto napravim. Zatim sam se morala presvući, obukla sam spavačicu (velika greška, trebala sam trenirku ili nešto slično, uglavnom toplije), čekam na pregled, i čekam i čekam na tom hodniku, ispunjavam i potpisujem da pristajem na sve što će mi raditi, vrata prema stepeništu se otvaraju i zatvaraju svakih nekoliko sekundi, hladan zrak ulazi ja se polako smrzavam samo u spavačici, al ima nas dosta tamo i došla sam jedna od zadnjih jer mi se nikako nije žurilo na “hospitalizaciju”. Napokon dođem na red, beba velika 3.800 (tolika je bila i dva tjedna prije kod mog ginekologa), sve u redu, otvorena 1 prst (tj. kako su mi objasnili NIŠTA), toliko sam otvorena zadnjih nekoliko mjeseci. Vikend je, kako sam i mislila ne rade mi ništa, jedino sam drugu večer dobila ricinusovo ulje kako bi mi to možda potaklo porod, to uspijeva u jako malom broju pa tako nije niti kod mene. Iako mi je drago da prvo počinju sa uljem kao najblažim načinom indukcije kod mene nažalost nije ništa postigao osim što sam malo češće morala na WC.

Nakon nekoliko dana bez ikakvih pregleda, osim mjerenja otkucaja srca bebe sam se osjećala loše, nos curi, grlo boli itd. tj. došlo je na naplatu moje tro satno čekanje u spavačici pored valjda najprometnijih vrata u bolnici. Zamolim doktore da pričekaju dok se ne oporavim jer sam stvarno već jako prehlađena i šta ću rađati a ne mogu niti pošteno disati i kaj ću si bebu njegovati, a sama jedva stojim. I hvala doktorima koji su me pustili na miru sve dok se skroz nisam oporavila, ali su mi najavili kad su vidjeli da mi je bolje da se više neću izvući od indukcije gelom, dripovma itd. (Iskreno hvala doktorima na tome jer sam primijetila da su se nadređenima morali donekle i opravdavati zašto me tako dugo drže da zauzimam krevet).

Evo nakon devet dana u bolnici meni pukao vodenjak, sam od sebe, tj. nakon devet dana hopsanja po gimnastičkoj lopti, prešetavanju 10000 x hodnikom dolje – gore te nakon dvije limenke ananasa dan prije (potiče kao trudove, htjela sam izbjeći indukciju i prouzročiti prirodne trudove), to je bilo u 15.30.

Otišla na pregled, otvorena 1 prst i dalje :(, već pričaju o gelu itd. slijedi klistiranje, brijanje,  tuširanje, razgovor sa mužem, mamom, itd te dugi razgovor sa kolegicama iz sobe i susjednih soba koji su mi svi lijepo čestitali jer su svi znali koliko sam se trudila da porod sam krene, tj. da beba sama izabere svoj rođendan. A da, od trudova ni t, javila se ja napokon u rađaonu (sa mobitelom u ruci jer su mi tako savjetovale kolegice iz sobe, NEMOJTE TO ČINITI, samo sam naljutila babicu i morala sam mobitel vratiti u sobu, i istina nepristojno je jer što će ti mobitel u rađaoni kod aparata i svega ostaloga. Vratila se ja, ispričala se babici, pregledali me, uhh čak dva prsta otvorena, od trudova i dalje ništa. Muž dolazi, mene već na stolu spojili na mjerač otkucaja srca djeteta i trudova, i tako sam koji sat pričala ležeći na “mom” boku sa mužem dok me opet nisu pregledali i opa 3 prsta, malčice trudova, gel ne treba, ali drip su mi dali (i najvjerojatnije bi ga opet uzela -brže je sve gotovo 🙂 ) . Pitala ja za epiduralnu, vele mi ok ali kasnije ako ću htjeti, došlo i to kasnije 4 prsta, trudovi dobro podnošljivi, doktorica pita dali želim epiduralnu, pričam s njom o tome i ona me odgovori od toga jer mi kao dobro ide, i hvala i na tome, pojačavaju drip, pojačavaju se trudovi, daju mi nešto protiv bolova, svaki me put pitaju dali želim nešto protiv bolova, dva puta sam uzela, svaki put kad želim piškiti, donesu kahlicu, treći put nisam više uspjela samostalno mokriti nego su mi stavili nakratko kateter. Kad su trudovi bili najjači sam zatvorila oči, muž je otišao na ćevape pa se vratio, između trudova sam spavala.

Kod truda sam svaki put imala svoju proceduru od koje se nisam niti na trenutak dala omesti, što duže sam izdržala početak truda, zatim disala, zatim što prije izdahnula zrak i počela opušteno disati i raditi vježbu opuštanja, tj. opustim stopala, noge, zdjelicu, leđa i tako bez iznimke kod svakog truda.

Tada više nisam pričala sa mužem, mazila njega, brojala pločice na zidu itd. Babice su navraćale svake prijestupne jer sam bila sama u rađaoni tu večer, muž sa mnom, ja spavam, kad su došle sam ih sve poslušala što su mi rekle, i tako ja ležim, imam trudove i vele mi sada na leđa i tiskaj. Molim, ja sam mislila prvi porod to trudovima će još trajati do sutra ujutro ili tako nešto, dobro ja tiskam, mislim da mi baš i ne ide, ok čekamo još par trudova, opet isto par puta tiskam, bebin vrh glavice izlazi i ulazi a nikako skroz izaći, i opet par trudova i opet isto kod tiskanja, zovu doktoricu, ona mi pomaže tiskajući po trbuhu, druga provodi epiziotomiju i eto ga, naš mali Bruno je tu, ja sve u čudu da je već gotovo,al dobro već je 11.15. Nakon što su mi ga dali na prsa, slijedi najgore od svega, šivanje rane od epiziotomije, tad ti se stvarno ne da da još nešto rade dolje, ali što se mora, mora se. Hvala opet doktorici i babicama kojima se nije nikamo žurilo te su mi maloga pustili dva sata s mnom i mužem dok mene nisu odvezli na tuširanje a njega u dječju sobicu. Pošto sam kolabirala ispod tuša sam maloga tek dobila sljedeće jutro tako da se malo odmorim i naspavam, i to mi je najdraže sjećanje, kako me sljedeće jutro mali gleda iz svoje košare sa svojim lijepim velikim okicamama.

Hvala doktorima, sestrama, babicama, kuharicama, čistačicama sa ginekološkog odjela Vinogradske bolnice, sve je bilo super……kakva Europa………..jedino više kupaonica i da su čišće ne bi bilo loše :).

P.s. To što je beba sa mamom u sobi je mučki naporna stvar, ali je od iznimne važnosti za dojenje – moj je bio priključen cca 12 h na dan. 🙂

Marijana Matić

Drugo izdanje nova naslovnica - smanjena

A ako želite pročitati što još novopečenim mamama (i tatama) savjetuje više od 600 roditelja iz cijele zemlje, knjigu Mama zna najbolje (i tata) možete kupiti u svim boljim knižarama i u internetskoj trgovini izdavača Planet Zoe po posebnoj cijeni!

Pridružite nam se i na Facebook stranici Mama zna najbolje(i tata).

Želite s drugim mamama (i tatama) podijeliti svoju priču s porođaja? Pošaljite je na mail mamaznanajbolje@gmail.com. Priča uz opis mora sadržavati i sljedeće:

Rodilište:

Trajanje porođaja:

Ocjena rodilište 1/5:

Ocjena odjel babinjača1/5:

Vaše ime ili nadimak kojim želite da potpišemo priču.